Priredio: Esmir-ef. Hasanović
U našoj lijepoj vjeri, kulturi i tradiciji musafir zauzima posebno mjesto. Poslanik, a. s., je kazao da je obaveza vjernika ugostiti musafira. Musafir nam dolazi s bereketom i hizmet njemu je služenje na Allahovom putu.
Naš narod je nadaleko poznat kao gostoprimljiv narod. Tu karakteristiku crpimo iz naše uzvišene vjere. Naše nane i djedovi pričali bi kako se nekada musafir dočekivao u našim selima. Svi su željeli da ugoste gosta. Utrkivali bi se, čak bi se pravio i spisak ko je na redu. Smatrali su da kuća u koju ne zalazi musafir je uskraćena bereketa. Za musafira bi se birala posebna soba, čista, popeglana i namirisana posteljina. Spremala bi se najljepša i najukusnija jela. Pridavala bi mu se veća pažnja nego članovima porodice, stoga on se nikako ne bi osjećao kao stranac. Isto tako i mi ovih dana imamo priliku dočekati svog najdražeg gosta. Već danima vršimo neophodne pripreme. Čistimo svoje avlije, kuće, džamije, svoja tijela, ali istovremeno i svoja srca i duše. Radujemo se svome musafiru, velikom prijatelju koji će nas počastiti posebno vrijednim darovima. Taj prijatelj i musafir je ramazan.
Ostalo je samo nekoliko dana do blagoslovljenog mjeseca, šehri-ramazana. U predajama se spominje da je Poslanik, a.s., u redžebu učio dovu: Allahu moj, podari nam bereket u redžebu i ša'banu i daj nam da dočekamo ramazan!
I mi smo ovu dovu učili i evo ramazan nam se uveliko približio, elhamdulillahi. Po riječima Poslanika, a.s., to je naš mjesec. Allahovom milošću i odredbom obasipa nas najljepšim i najvrednijim darovima. On je naš najdraži gost. Sa sobom donosi nagrade poput Allahove milosti i oprosta. To je ono, zapravo, što je vjerniku najpotrebnije i čemu se najviše nada.
Kolika je ta potreba za milošću i oprostom na najbolji način će nam ilustrirati sljedeće riječi Poslanika, a.s. – Od Enesa b. Malika se prenosi da je Poslanik, a. s., rekao: “Najbogatiji čovjek kada bude (na trenutak) bačen u vatru, bit će upitan: ‘O sine Ademov, da li si ikada uživao?’, a on će reći: ‘Nisam Gospodaru, tako mi Allaha.’ A bit će doveden siromah i uveden u džennet, pa će biti upitan: ‘Da li si ikada vidio siromaštvo (da li si ikada patio)?’ A on će odgovoriti: ‘Niti sam ga vidio niti sam ga okusio.” (Muslim)
Dobro zapamtimo da sve što je kod nas; bez obzira koliko u tome uživali, koliko mu se radovali i divili – prolazno je, a ono što je kod Allaha – vječno je.
Zato će najveća želja svakog čovjeka na Sudnjem danu biti da mu Uzvišeni kaže: Oprošteno ti je! To će biti u tom času najdragocjenije riječi!
Do ispunjenja te velike želje u ovim mubarek danima i noćima je lakše doći. Ramazan je velika prilika. Koliko god da smo dosad griješili, kako god da smo živjeli, ima nade. Zamislimo da smo u tom nemaru i grijehu preselili i da nas, ne daj Bože, u tom stanju Allah Uzvišeni proživi na Sudnjem danu. Bili bismo pravi gubitnici. Međutim, naš Gospodar je odlučio drugačije, dao nam je novu priliku. Nemojmo je propustiti. Ima nade za promjenu i oprost, samo ako to iskreno želimo, ako budemo odlučni. Ramazan je upravo ta nada. Allahova milost je neizmjerna.
Poslušajmo riječi Poslanika islama: “Došao vam je veličanstven mjesec! U njemu se otvaraju kapije dženneta, a zatvaraju kapije džehennema, i u njemu se šejtani okivaju. U njemu je noć vrednija od hiljadu mjeseci. Kome bude uskraćeno dobro ramazana, uistinu mu je uskraćeno svako dobro.” (En-Nesai, Ahmed)
“Ko isposti ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.” (Buhari i Muslim)
Dakle, ramazan nam donosi milost, oprost i oslobađenje od grijeha.
Šta je milost? Milost je npr. kada blago postupimo prema nekome ko je neposlušan, ili kada nekome oprostimo, a prije toga nas je dobro povrijedio, milost je i lijepa riječ, to je i roditeljski zagrljaj i oprost kada učinimo neki zijan ili dobijemo lošu ocjenu, milost je kada počastimo prijatelje zbog nekog važnog životnog uspjeha, ali to je braćo opet ljudska milost. Ramazan nam donosi drugačiju, vredniju, značajniju vrstu milosti, to je Allahova milost. Ona obuhvata sve. Svakog čovjeka, svako Allahovo stvorenje. Allah je milostiviji prema svome robu od majke prema djetetu. I upravo ta milost, takva, Allahova milost, bit će nam ponuđena u svakom ramazanskom danu, na nama je samo da je prihvatimo, da je uzmemo i prigrlimo.
Druga trećina, opet, nam donosi novi dar, to je dar oprosta. Pa ako nam bude malo teže postiti ili činiti neki drugi ibadet, ako se umorimo, zasitimo, sjetimo se samo ovog dara – oprost, to je nešto golemo. U svakom od ovih dana može nam biti oprošteno za prijašnje grijehe. Zato ne posustajmo!
I na kraju, posljednjih deset dana donosi najveći dar – oslobađanje od džehennemske vatre.
Dakle, ramazan je škola u kojoj učimo mijenjati naše navike. Postajemo marljiviji i odgovorniji. Ukoliko uspijemo da se promijenimo onda silazimo s puta koji vodi u džehennemsku vatru. To znači da smo se opredijelili za potpuno novu budućnost, a u njoj nema mjesta za strah od džehennema, ona je ispunjena nadom za džennetom i Allahovim zadovoljstvom.
Zato dragi brate i cijenjena sestro, iskoristimo priliku koja nam se pruža jedanput u godini. Nemojmo je propustiti. Da bismo ovo mogli ostvariti, važne su pripreme, neophodan je plan. U ovim danima sačinimo svoj ramazanski plan. Kada ga napravimo, svaki dan se držimo plana i nemojmo dozvoliti da nas nešto odvoji od njega.
Zapišimo taj plan. Neka se u njemu nađe sljedeće: Obavezno da ispostimo cijeli ramazan, da klanjamo svaki dan propisanih pet namaza, da svaku noć klanjamo nekoliko dodatnih rekata nafila-namaza, posebno u posljednjoj trećini, u neparnim noćima.
Odredimo koliko puta ćemo Kur'an proučiti i to podijelimo sa dvadeset i devet dana kako bismo znali koliko dnevno treba proučiti stranica, ako ne znamo učiti, čitajmo prevod i donesimo odluku da u ramazanu naučimo arapsko pismo. Odredimo koliko ćemo sadake dati, kome ćemo je dati i u kojim danima, nemojmo odustati od isplaniranog. Potom odredimo koliko ćemo postača nahraniti. Koje ćemo dove učiti.
Odredimo prioritete, šta nam je potrebno i za šta da Allaha molimo, od toga ne odustajmo, istrajavajmo u tim dovama svaki dan, svih dvadeset i devet dana, prije i poslije namaza, na sehuru, posebno pred iftar. Dove postača se primaju. Neka nam u tome budu uzor ashabi Allahovog Poslanik, a.s. Oni su unaprijed odredili dove koje će učiti, znali su šta im je neophodno i za to su molili Allaha predano i skrušeno. Prenosi se da nikada nisu dočekali sljedeći ramazan, a da im te dove nisu bile uslišane.
Zamislimo nas! Odredili pet prioriteta u životu, ono što bismo voljeli, cijelim srcem i dušom u dovi se predali tokom cijelog ramazana. Rezultat je da dolazi sljedeći ramazan, a sve te dove nam ispunjene. Bismo li bili presretni? Kako ne bismo kada su nam najveće želje ispunjene. Pa to nije teško, pokušajmo, samo neka bude iskreno.
Ramazan šerif mubarek olsun!