Piše: Bajro Perva…www.preporod.com…
Izaći na izbore i glasati za Srebrenicu, poručio je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović u posljednjem obraćanju ljudima u punom mesdžidu bošnjačkog džemata Cirih (Šliren).
Peti dan reisu-l-uleminog boravka u Švicarskoj
Petog dana prve zvanične posjete Islamskoj zaednici Bošnjaka Švicarske i Lihtejšajna reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović je u prostorijama bošnjakog džemata u Cirihu (Šliren) prisustvovao radnom doručku sa bošnjačkim privrednicima koji djeluju i rade u Švicarskoj. U jednoj relaksiranoj atmosferi reisu-l-ulema se obratio privrednicima prenijevši im aktuelnosti iz domovine i zapažanja sa puta po Švicarskoj, te uputio poticajne poruke i pouke iz života vjere, potrebe očuvanja nacionalnog identiteta i patriotizma. Posebno je naglasio potrebu izlaska na predstojeće izbore za Srebrenicu i druga mjesta u domovini.
Posljednje obraćanje na ovom putu reisu-l-ulema je imao u mesdžidu spomenutog džemata. Pred velikim brojem džematlija, među kojima su bili i bošnjački privrednici, reisu-l-ulema je govorio o porodici, bratskim odnosima među ljudima, vjerskom i nacionalnom identitetu, ljubavi prema domovini. „Obišao sam ove naše džemate. Vidio sam šta sam vidio. Postoji jedna posebna vrijednost u našoj vjeri koja se mora čuvati. Ta vrijednost se zove -čovjek. Vi znate onaj hadis u kojem Allahov Poslanik srce čovjekovo poredi sa Kabom. Kad kažemo Kaba vi znate da je to nešto sveto u islamu. To je pravac kuda se okrećemo u namazu. Parafrazirat ću jedan hadis u kojem on kaže da ako povrijedite jedno muminsko srce veći vam je grijeh nego da srušite Kabu. Poslanik nam ovim poručuje da je njegujemo ljubav među nama. Važna je harmoničnost koju vidim u ovim našim džematima. Ona je važnija od ovog materijalnog što vidim. Kad dođu u pitanje sredstva ili vaš odnos prema bratu muslimanu naprijed stavite svoga brata. Materijalna sredstva će biti ili ne biti. Mi smo tokom rata vidjeli šta to znači. Svojim očima smo vidjeli kako nam kuće gore, svojim očima smo gledali kako nam džamije ruše. Ali, imali smo vjeru u Allaha dž. š. Naša su braća stala u odbranu života, jer smo znali da je naprijed – život. Imajte uvijek na umu da je vaš brat važniji od Kabe, da je on vama preči od Kabe, da je on vama preči od bilo čega što je materijalno. Jer, on je vaš brat i ne smijete ga povrijediti kao takvog.“
Reisu-l-ulema je podvukao da je bio ponosan kao reisu-l-ulema, i kao Bošnjak, i kao čovjek, kad su mu ljudi i vlasti Švicarske pohvalili Bošnjake kao ljude i Islamsku zajednicu Bošnjaka kao veoma organiziranu asocijaciju. „Rekli su to vrlo jasno, kazao je reisu-l-ulema, i nastavio, a, nisu morali. Nisu mi to morali kazati. Ali su kazali. To jest dika, ali je veća odgovornost od toga. Drugi su nas prepoznali kao vrijednu zajednicu. Zajednicu čestitih ljudi. Znate, kada svome bratu možete povjeriti porodicu, imetak, kada svom komšiji možete to povjeriti, to je najsvetija stvar na svijetu. I kada vam ljudi posvjedoče da ovoj zajednici mogu povjeriti ono što je njima sveto, a oni su prije nas naselili ove krajeve, kad oni kažu da Bošnjacima mogu povjeriti svoje najvažnije stvari i da će ih naći tamo gdje su ih ostavili, onda je to priznanje ovoj zajednice i velika je odgovornost ove zajednice.“
Poručio je da u duhu naše vjere, kako nas je Poslanik učio, ne sudimo kljudima, ali da ih na eventualne propuste upozorite polahko, kao brata ili sestru, a ne na grub način kao: ja znam, a vi ne znate. Dodao je: „Radost donosite u zajednicu. Nemojte rastjerivati. Treba da održimo zajednicu. Ako ništa drugo, a ono svom bratu poklonimo srdačni osmijeh. To je taj sok vjere. Ako njega nema ima nasilja. Ima oholosti. Ako vi na svom licu ne nosite karakteristike lica Allahovoga Poslanika, ako vi ljudima oko sebe ne pokazujete lice Muhamedovo, čije će te lice pokazati? Budimo svjesni da mi pripadamo Muhammedovoj zajednici. A, on je bio milost ljudima!“
Govoreći o nacionalnom i državotvornom identitetu reisu-l-ulema je kazao i ovo: „Mi smo narod koji je, hvala Bogu, nakon hiljadu godina obnovili svoju državu. A naša država je naša kuća. Obnovili smo je. Ponovo smo se probudili. I ponovo smo zaimali svoju državu. Platili smo visoku cijenu za to. Mi smo narod nad kojim je, uz Jevreje, počinjen genocid. Nemojmo to nikada zaboraviti. Narod koji je preživio genocid nema pravo da to zaboravi. Nemamo pravo zaboraviti ono što je učinjeno. Bol ćemo nositi i taj bol neće nikada nestati. Ali, zapamtite jednu stvar, zemlja se bez krvi ne može braniti. Ne postoji nijedna zemlja koja je postala na sadnji ruža. Zemlja se krvlju brani. Brane je vitezovi. A gradi se vrijednim rukama njenih kćeri i sinova. Ljudi nisu savršeni. Nije savršeno ni ono što oni naprave. Pa ni država nije savršena. Ona se svaki dan popravlja. Svaki dan se mora investirati u njene temelje. Svaki dan se te bosanske kule moraju ojačavati. Postoje dva načina: jedan je da je krvlju branimo i zalijevamo, a drugi je da svake četiri godine svojim glasanjem potvrdimo njenu suverenost i da kažemo: ‘Da, mi smo Bošnjaci i muslimani i ovo je i naša zemlja’. Kako hoćete, Bošnjaci. Birajte. Ili ćete krvlju, svakih 20, 30, 50 godina slati svoju djecu na liniju odbrane države ili ćemo svake četiri godine svojim glasovima potvrđivati njen suverenitet.
Ovo je narod kojem je Allah dao da sagradi svoju kuću koja će imati spratove, vrata , prozore. Valja je čuvati svaki dan.
Idu izbori za Srebrenicu. Bolje je da svake četiri godine izađemo na izbore i potvrdimo svoju volju nego da moramo krv prolijevati Ako bude trebalo i to, morat ćemo. Nemamo mi tu dvojbe nikakve. Mi smo sinovi ove zemlje i ne libimo se kazati da ćemo izaći na megdan svakome ko dira njenu suverenost. Svi koji žele s nama živjeti mogu živjeti u miru. Jer, nikada i nikoga ovaj narod nije ugrozio. I nikada ni protiv koga ovaj narod nije vodio rat. Našu volju niko neće poništiti. Mi ćemo odbraniti svoju domovinu. Zato vas molim nemojte da budemo lijeni i nemojte tamo gdje možemo jeftinije proći da plaćamo skupu cijenu našega opstanka. Nemamo prava na to ni zbog djece koja tek stasavaju. Njima treba ta kuća. Nama starijima manje treba. Mi se spremamo za onu ahiretsku, vječnu kuću. Da bi i oni došli do Ahireta moraju preživjeti u ovoj kući zemaljskoj. Njima ta kuća treba. Molim vas da i po ovom pitanju imamo punu svijest kao pojedinci, i kao narod, i kao zajednica muslimana. Nemojte da ovo smatramo marginalnim pitanjem. Nakon vjere u Boga ovo je suštinsko pitanje. Svi se oko našeg bošnjačkog jorgana hvataju ne bi li ga odvukli na svoju stranu, a mi ga trebamo i zubima držati. I sačuvati Srebrenicu, i Potočare. Moramo sačuvati mezare. Valja nama izaći na izbore i glasati.“
Predavanje je završio riječima: „Sretan sam i radostan što sam vas susreo, što sam vidio da ova kula ovdje ima čvrste temelje i ima budne stražare. Ostanite budni. Ostanite budni za svoju vjeru, za svoj narod i za svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.“
U predvečerje petog dana boravka u Švicarskoj reisu-l-ulema sa svojom pratnjom vratio se u Sarajevo.