Reisul-ulema Islamske zajednicie u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović izjavio je danas u Gradačcu da se oko naše domovine pletu spletke, javne i tajne, te da je neophodno ostati budan na njenim granicama, jer domovina je najvažnije mjesto na Zemlji.
– Ostanimo budni stražari na granicama domovine. Ona će nas uvijek trebati, svoje pouzdane čuvare, jer se oko naše Bosne pletu spletke, javne i tajne. Oživjele su snage onih koji žele izazvati raskole i neprijateljstva među nama, posijati sjeme zlobe, od brata napraviti dušmana, a dušmana predstaviti prijateljem. Čine to kako bi oslabili našu volju za ustrajnošću i kako bismo odustali. Pokušavaju nas podijeliti na suprotstavljene strane, na grupe i stranke, kako bismo im postali lahak zalogaj – kazao je reisul-ulema tokom hutbe na Musalli kod spomenika “Ljiljan” na Banderi u Gradačcu.
Kada dođe takvo vrijeme, kako je pojasnio, vjernici znaju šta im je činiti, a to je da se drže Allahove Knjige i suneta Njegovog poslanika Muhameda, a.s.
– U tome su naša snaga i naš spas. Dvije su bolesti pogubne za ljude, a prijete da ugroze zajednicu kada se usele u društvo: zavist i smutnja. Zavist je zlo duše koja je krije, a smutnja je zlo duše kada je sije. Čuvajmo se ova dva otrova i ne dopustimo da ovladaju nama – poručio je reisul-ulema Kavazović.
Hutbu reisul-uleme prenosimo u cijelosti:
“Hvala Allahu, Koji nam utjehu i olakšanje daje,
Koji nam teške trenutke čini podnošljivim,
Koji nam, zemaljskim smrtnicima i nemoćnicima, snagu daje da budemo čvrsti i jaki samo iz Svoje milosti prema nama,
Koji nas čini snažnim i onda kada se činimo sami sebi slabašnim;
Neka je salavat na Njegova poslanika i miljenika Muammeda, a.s., na njegove sljedbenike i sve šehide i gazije.
Sa zahvalnošću Uzvišenom i u velikoj radosti danas smo na uzvisini našega ponosa, umijeća i herojstva.
Na ovom mjestu nas prožimaju snaga i samopouzdanje.
Okupili smo se na Trebavi, na platou naših uspomena, na mjestu na kojem se one čuvaju i njeguju, pokazuju prijateljima i dobronamjernicima, povrh herojskog Gradačca.
Zahvalni smo Allahu na Njegovoj neizmjernoj milosti prema nama, i danas, a i onda kada smo bili u danima naše velike kušnje. Ovo mjesto nas podsjeća na teška vremena u kojima se duša rastajala od tijela, drug od druga, brat od brata.
I tada, i danas, održali su nas vjera u Allaha i naša odlučnost da se borimo za pravdu, život, slobodu i domovinu. S Njegovim imenom na usnama i u srcima branili smo čast ove zemlje, njenih ljudi i njihovo dostojanstvo.
I tada, kao i danas, bili smo svjesni Božije riječi, koja nam je davala snagu i utjehu:
Reci, moja molitva i moj obred, moj život i moja smrt pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova.
Danas, okupljeni pod ovim Ljiljanom, simbolom našeg nastajanja i odrastanja, naše misli i naše dove dozivaju u sjećanje braću s kojima smo se u časnoj borbi rastali. Ovdje smo i zbog njih i zbog sebe, da podsjetimo i sebe i druge, i da se iznova zakunemo Bogu i njima, da ćemo čuvati i braniti Bosnu od dušmana: svojim srcima, umovima i svojim tijelima.
Prošlo je skoro trideset godina otkako smo ovdje stajali na braniku domovine. Znali smo tada da, kada jednog dana odemo s ovoga mjesta, neće nam biti lahko u porušenoj i poharanoj zemlji. Ništa osim vjere u Boga i nade u mir nismo odavde ponijeli. Nije nam ništa osim toga ni trebalo. Znali smo da sve drugo možemo steći svojim rukama. Jer nam je u Kur'anu rečeno:
Trudite se… Čovjeku samo njegov trud pripada.
I trudili smo se. Obnavljali smo porušene domove, podizali, odgajali i školovali djecu, u nadi da će mir zaliječiti mnoge rane.
I danas trebamo s tom nadom živjeti, učiniti sve da ova zemlja bude sigurna, kako bismo sačuvali svoje porodice od teških iskušenja koja smo mi prošli. Život u miru je najveća duhovna vrijednost kojoj ljudi treba da teže. Pa i kod samog Gospodara svjetova je Kuća mira (Darus-selam), u koju On poziva vjernike:
Allah poziva u kuću mira i upućuje koga hoće na Pravi put.
Draga braćo i sestre!
Domovina je najvažnije mjesto na Zemlji. Tako nas je podučio Muhammed, alejhi selam, kada je rekao za svoju voljenu Meku:
“Tako mi Allaha, ti si mi najdraže mjesto na Zemlji, i da me tvoji stanovnici ne tjeraju iz tebe, nikada te ne bih napustio.”
Dok stojimo ovdje i učimo dovu za domovinu, budimo svjesni značenja ovih Poslanikovih riječi.
Domovina je mjesto kojem pripadamo. U njoj je naš dom, ma koliko bili daleko od nje. To je osjećaj koji prati sve generacije Bošnjaka. Isto su osjećali i naši preci, čuvajući je od dušmana koji su joj željeli nauditi.
Znamo da mnoga iskušenja moramo proći. Dolazit će da nas ispituju i provjeravaju: našu ljubav, iskrenost i odanost i dokle smo spremni ići u borbi za nju, koliko smo spremni dati, a da ništa ne tražimo, za istinu, zemlju i ljubav. Učili su nas naši očevi da Bosna nije samo zemlja, da je više od toga, ideja za koju se živi i žrtvuje, mjesto naše patnje i slobode, vrijedna, jer teče u našim žilama.
Danas, dok smo ovdje okupljeni, iznađimo u sebi ono što možemo danas položiti pred njen mihrab, a što će nam koristiti sutra. Na prvom mjestu, to je naša odgovornost: za ljude, muškarce i žene, djecu i starce, za njihovu sigurnost i napredak, za njihovo dostojanstvo, za pravdu i jednakost, za mir i slogu, razumijevanje i uvažavanje. U ovom gradu rodila se ideja borbe za domovinu, za slobodu i dostojanstvo našeg naroda. U tu borbu smo svi pozvani i ona još traje. U njoj trebamo svakog sina i kćer ove zemlje. Potrebna nam je pomoć Božija i trud dobrih ljudi. Bez tog dvoga niti jedan se posao ne može završiti.
Ostanimo budni stražari na granicama domovine. Ona će nas uvijek trebati, svoje pouzdane čuvare, jer se oko naše Bosne pletu spletke, javne i tajne. Oživjele su snage onih koji žele izazvati raskole i neprijateljstva među nama, posijati sjeme zlobe, od brata napraviti dušmana, a dušmana predstaviti prijateljem. Čine to kako bi oslabili našu volju za ustrajnošću i kako bismo odustali. Pokušavaju nas podijeliti na suprotstavljene strane, na grupe i stranke, kako bismo im postali lahak zalogaj.
Kada dođe takvo vrijeme, vjernici znaju šta im je činiti: držati se Allahove Knjige i suneta Njegovog poslanika Muhammeda, a.s. U tome su naša snaga i naš spas.
Dvije su bolesti pogubne za ljude, a prijete da ugroze zajednicu kada se usele u društvo: zavist i smutnja. Zavist je zlo duše koja je krije, a smutnja je zlo duše kada je sije. Čuvajmo se ova dva otrova i ne dopustimo da ovladaju nama.
Braćo i sestre.
Uzvišeni nije daleko od nas; bliži nam je od vratne žile kucavice. No, od čovjeka do Boga razdaljina je velika i nju može premostiti samo dova. Zato je Allah rekao:
Kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam blizu; odazivam se dovi onoga koji Me zamoli, pa zato neka Mi se obraćaju i neka u Mene vjeruju, da bi na pravom putu bili.
Došli smo danas ovdje da uputimo dovu Milostivom Allahu, da Ga zamolimo za milost prema svima nama, našoj djeci i roditeljima, našim iskrenim prijateljima i dobrim komšijama.
Bože naš, svemu Milostivi, Vladaru Sudnjega dana, Tebe ponizno molimo, pogledaj nas Svojom milošću i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, sve njene ljude i narode koji u njoj žive.
Molimo te, Gospodaru, podari našoj domovini sreću, umnoži u njoj dobrotu i blagoslovi sve njene ljude. Pomozi nam da u miru podižemo svoje potomke i učini ih zdravim i Tebi odanim.
Sačuvaj nas i našu domovinu od dušmana i rata, od gladi i bolesti, od mržnje i nesloge, od ljenosti i pokvarenosti.
Nadahni nas istinom i ljubavlju, povećaj među nama povjerenje i samilost, i da se međusobno poštujemo.
Pomozi nam da čuvamo svoju domovinu, kao zjenicu oka, da je učinimo lijepim mjestom u koje će dolaziti naši gosti i prijatelji.
Učini naša prsa prostranim i olakšaj naše terete kao što si raširio i prsa Muhammeda a.s., i olakšao njegov teret.
Učini da Ti služimo odano, onako kako ti je služio naš vjerovjesnik Muhammed, a.s.
Amin.”
Preuzeto sa: Muftijstvo tuzlansko