Muhamed Šaćirbegović (Sacirbey), nekadašnji ambasador BiH pri Ujedinjenim nacijama (UN) i ratni ministar vanjskih poslova RBiH osvrnuo se na današnju usvojenu rezoluciju o genocide u Srebrenici, kazavši kako je rezolucija o Srebrenici nastavak odbrane Bosne i Hercegovine s obzirom da su, kako kaže, pojedine sile pokušavaju kreirati sliku u kojoj bi se Srebrenica zaboravila.
– Rezolucija o Srebrenici podsjećanjem na genocid koji je tamo počinjen posebno pod nadzorom UN-a, je nastavak odbrane BiH, ali bez žrtvovanja života. Od početka mog predstavljanja BiH 1992. godine vraćali smo se Generalnoj skupštini UN-a da vodimo diplomatsku borbu kada Vijeće sigurnosti UN-a, tačnije, njegove glavne ovlasti veta, nisu uspjele poduzeti odlučne korake da se zaustavi agresija ili čak da se suoče s genocidom. Dobili smo te bitke uz podršku velike većine. Rezolucija o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a nije nova rasprava, međutim, način na koji Beograd i saveznici u Moskvi, Pekingu, pa čak i Budimpešti reagiraju, otkriva da Vučićev Beograd sve više nalikuje Miloševićevom Beogradu koji pribjegava nacionalizmu i retorici želje za držanjem i širenjem vlasti – kazao je Šaćirbegović.
Dodaje da je za Moskvu i Peking ovo bila prilika za traženje protuofanzive protiv demokratije i slobodnog društva.
– Autokracije uvijek moraju biti u ofanzivi jer su općenito njihovi rezultati, od ekonomskih do društvenih sloboda, loši i teško ih je braniti sam. Moskva posebno vidi priliku da privuče Beograd u veći medvjeđi zagrljaj, ali i mnoge svoje političke saveznike u Evropi i šire. Nedavna glasanja u Kongresu SAD-a pokazuju ne toliko pobjedu Ukrajine, već koliko je duboko “kršćanski nacionalizam” potkopao zapadnu demokratiju i udružio se s Putinovim Kremljom. Ne može se ipak zaključiti da je BiH gnijezdo Ukrajine, već da je ona dio te šire političke i diplomatske borbe. Smatrao sam da agresija i genocid na BiH 1990-ih nije bio posljednji rat 20. stoljeća, ali prvi od 21., i takav sukob se nastavlja i, na sreću, u ovom trenutku uglavnom diplomatskim odnosno političkim sredstvima, iako je eskalacija moguća, osim ako se ne suočimo s tim – naveo je Šaćirbegović.
Komentarisao je i tvrdnje da se rezolucijom srpskom narodu stavlja teret keletivne odgovornosti za genocide.
– BiH ili njeni napori na pravdi i povezanim rezolucijama nikada nisu pokušavali okriviti “srpski narod”, već su tražili odgovornost od institucija Srbije i RS-a, koje su velikim dijelom već osuđene kao takve. Upravo je poricanje genocida i odgovornosti ono što je izazvalo ne samo takvu rezoluciju, već i zabrinutost među mnogim međunarodnim dužnosnicima da postaje sve alarmantnija rehabilitacija zla prošlih zločinačkih i novih djela koja bi bila potaknuta u BiH i šire – kazao je Šaćirbegović.
Ističe da su Dodikove prijetnje samo mali, ali važan dio ovih novih šema.
– Djela i ideologije koje su dovele do politike i djela Miloševića, Mladića i Karadžića sada su prijetnja zapadnim demokratijama, iznutra kao i izvan autokratija. Orban je samo jedan takav primjer, a ubojica norveški koji je ubio 77 ljudi i napadači na vjernike novozelandske džamije crpili su i nastavljaju crpiti inspiraciju iz ubistava i genocida u BiH i veličanja zla, a ne osuđivanja takvih djela. Izgovor da su “i nama to učinili” je najopasniji jer racionalizira i legitimizira grupe kao što su ISIS, s jedne strane, ali i one evropske i američke “kršćanske nacionaliste” koji su uvijek bili pod plahtama, ali se osjećaju ugodno, izlažu pod etiketama Boga i domovine – kazao je Šaćirbegović.
(Preporod.info)