Piše: Emina Ćeman…www.preporod.com…
SAVREMENO TUMAČENJE AJETA „إِنَّ ٱللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنْفُسِهِمْ“
Kao predstavnike savremenog tefsira, esej će tretirati shvatanje slijedećih autora: Sejjid Kutb, Abdullah Jusuf Ali, Muhammed Asad, et-Tabatabai, te spominjanje predmetnog ajeta u člancima časopisa el-Menar, kao i u kontekstu našeg najpoznatijeg učenika „el-Menar škole“ – Husein-ef. Đoze.
Abdullah Jusuf Ali[2] (u. 1953.) predmetni ajet prevodi na engleski jezik riječima: „Verely, never will God change the condition of a people until they change it themselves (with their own souls).“
U komentaru na ajet on podvlači važnost Božijeg oprosta: „Ako čovjek iznevjeri svoju vlastitu prirodu i krene protiv Božije volje, vrata Božijeg oprosta su mu još uvijek otvorena ukoliko ga on želi.“ Božija kazna se spušta samo na onoga ko ustraje u protivljenju Bogu.
Muhammed Asad[3] (u. 1992.) ajet prevodi riječima: „Verily, God does not change men's condition unless they change their inner selves“ (Uistinu, Allah ne mijenja stanje ljudi sve dok oni ne promijene sami sebe). U komentaru ističe da iskaz ima i pozitivno i negativno značenje, tj. Bog povlači Svoja dobročinstva od ljudi samo ako se oni sami pokvare, upravo kao što On ne dariva svoja dobročinstva namjernim grješnicima sve dok oni ne promijene svoju unutarnju narav i ne postanu dostojni Njegove milosti. Asad u ovoj zakonitosti vidi sunnetullah koji upravlja životima pojedinaca i zajednica i čini uspon i pad civilizacija ovisnim o moralnim osobinama ljudi i o promjenama „u samima sebi“.
Et-Tabatabai[4] (u. 1981.) u svome tefsiru ističe da se promjena dešava zbog duhovnih stanja naroda, te da su nesreća, zabluda i nevolja rezultati čovjekovog nevjerstva, nepokornosti i širka.
Časopis „el-Menar“[5] sa svojim reformatorskim člancima često spominje naš predmetni ajet. Muhammed Abduhu[6], na primjer, svoj poznati tefsir sure el-Asr završava upravo ovim ajetom. On piše o lošim osobinama koje su prisutne kod muslimana, poput zavisti, neprijateljstva, oholosti, ljenosti, neznanja, te se pita: „Pa kako da ne propadne narod koji ima ova svojstva? Kada bi se oni vratili svojoj vjeri i kada bi u sebi razvili ova četiri pravila (o kojima govori sura el-Asr: vjerovanje, činjenje dobra, ustrajanje na istini i strpljivost; op. E.Ć.), vidjeli bi kako Allah održava Svoje obećanje iz ajeta: ‘Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurni namjesnicima na Zemlji postaviti’ i izašli bi iz zakonitosti kažnjavanja o kojem se govori u nastavku ajeta, te u ajetu: ‘Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni.'“
Rešid Rida[7] u jednom svom članku, citirajući predmetni ajet, piše: „Allah neće promijeniti naše sadašnje stanje koje se ogleda u slabosti i siromaštvu, zavisti, mržnji, neprijateljstvu i razdvojenosti… Uzroci ovog neće nestati dok se mi ne promijenimo i dok se ne vratimo na uputu na kojoj su bili naši prethodnici (…) Promjena je u odgoju i obrazovanju (terbije, ta'lim).“
Husein Đozo[8] (u. 1982.) kao najupečatljiviji protagonista vjerskog modernizma u BiH uzima ajet „Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne izmijeni samog sebe“ za moto lista »Preporod« kojeg pokreće 1970. godine, a dr. Fikret Karčić u ovom fenomenu i ajetu vidi „prepoznatljiv izvor inspiracije islah pokreta“. [9]
Na obilježavanju 40 godina od osnivanja lista »Preporod«, reisu-l-ulema, dr. Mustafa Cerić je istakao: „Nisu ni kur'anski moto ni ime »Preporod« slučajno izabrani za islamsku informativnu novinu. Kur'anska istina, kao moto »Preporoda«, da ‘Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe’ usvojena je kao istinska spoznaja muslimana da su uzroci muslimanske dekadence prije unutarnje nego vanjske naravi i zato je nužan unutarnji preporod muslimanskog bića za aktivni i produktivni povratak muslimanskog svijeta u povijest.“[10]
Na istom tragu Đozo u članku pod nazivom „Šejh Muhammed Abduhu – Šezdesetogodišnjica smrti“ piše o svome učitelju: „Ne potcjenjujući značaj i ulogu vanjskih faktora, on se čitavim svojim bićem okrenuo nutarnjim faktorima, znajući da Svemogući neće izmijeniti situaciju jedne zajednice dok ta zajednica ne izmijeni sebe, svoje mahane, misli, osjećaje, ponašanje, svoje postupke (Innellahu la jugajjiru…)“[11]. On ovim riječima jasno uspostavlja vezu između unutarnjeg stanja muslimanskog društva sa njegovom dekadencom, te načinom promjene iste u napredno stanje.
ZAKLJUČAK (Prvi, drugi, treći dio)
Najzvučnija poruka savremenih mufessira je zasigurno ona koja tvrdi da se Kur'an naprosto mora čitati u svakom povijesnom trenutku, te da se muslimani ne smiju zadovoljiti onime što su o Kur'anu rekli njihovi prethodnici. Kur'an je uvijek novi-stari Kur'an. Ova tvrdnja svaki dan biva nanovo dokazana. Primjer za to jeste i tematika ovog eseja koji je imao za cilj prikazati osnovnu razliku između klasičnog i savremenog tefsira kroz primjer ajeta u kojem se kaže: „Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni“.
Vidljivo je kroz iščitavanje klasičnih tefsira da oni spomenutu promjenu u ajetu tumače stavljajući akcenat na promjenu nagore! Naime, kao što je prethodno rečeno – pisci tih tefsira žive u stabilnom svijetu u kojem njihova vjera, praksa, država, ni kultura nisu ugrožene stranim uplivom. Oni žive u doba muslimanske povjesne slave i iz te pozicije poručuju: Ovo su Božije blagodati na kojima moramo biti zahvalni i potvrđivati ih svojom pobožnošću. U suprotnom, Allah je obećao da će promijeniti stanje naroda iz blagostanja u poniženje!
Sa druge strane, današnje razumijevanje istog ajeta je dijametralno različito. Iako autori savremenog tefsira dopuštaju prethodno spomenuto značenje ajeta, oni akcenat stavljaju na drugo značenje, jer oni su muslimani koji žive u oslabljenim muslimanskim zemljama, oni gledaju bijedu svojih sunarodnjaka, boli ih muslimanska neobrazovanost i letargija, te iz te pozicije, tumačeći isti ajet, poručuju: Sami smo se doveli u ovu poziciju, a Allah je obećao da neće promijeniti naše stanje dok se mi u sebi ne popravimo nabolje!
Zbog jake poruke koju su prepoznali u ovom ajetu, mnogi reformatorski autori ga često citiraju. Nama najbliži takav fenomen jeste izražen u motu lista »Preporod«, pokrenutog od strane Husein-ef. Đoze. Svijet u kojem današnji musliman živi učinio je da njegova svijest ovaj ajet prvenstveno promatra na način da će Uzvišeni Allah promijeniti naše dekadentno stanje ukoliko mi u sebi i našem društvu učinimo reformu ka boljem.
Time je još jednom dokazano da je tumačenje Kur'ana apsolutno neodvojivo od dešavanja u muslimanskom svijetu. Tefsir utiče na poziciju muslimana u svijetu, kao što pozicija muslimana utiče na tefsir.
LITERATURA
Prijevodi Kur'ani-Kerima:
- Kur’an, preveo: Ali Riza Karabeg, „August Cesarec“, Zagreb, 1991
- Kur'an časni, preveli: Muhamed Pandža i Džemaludin Čaušević, „Stvarnost“, Zagreb, 1984
- Kur'an sa prijevodom, prijevod: Besim Korkut, Medina
- Kur’an sa prijevodom na bosanski jezik, preveo: Esad Duraković, „Svjetlost“, Sarajevo, 2004
- Prijevod Kur'ana na bosanski jezik, preveo: Enes Karić, „Bosanska knjiga“, Sarajevo, 1995
- Poruka Kur'ana, preveo: Muhammed Asad (sa engleskog: Hilmo Ćerimović), „El-Kalem“, Sarajevo, 2004
- The meaning of the Glorious Qur’an, preveo na engleski jezik: Abdullah Yusuf Ali, „Farʻ al-kitāb al-Masrī“ i „Dār al-kitāb al-Lubnānī“, Kairo-Bejrut
Tefsiri:
- Ibn Kesir, Tefsir Ibn Kesir (skraćeno izdanje), grupa prevodilaca, „Visoki saudijski komitet za pomoć BiH“, Sarajevo, 2002
- Ar-Rāzī, Fahr ad-Dīn, Mefātīh al-gayb, „Dār al-fikr“, Bejrut, 1985
- As-Samarqandī, Bahr al-ʻulūm, „Dār al-kutub al-ʻilmiyya“, Bejrut
- At-Tabarī, Ibn Džarīr, Džāmiʻ al-bayān ʻan ta'vīl āy al-Qur'ān, „Dār al-fikr“, Bejrut
- Al-Qušayrī, Ebu al-Qāsim Abd al-Karīm, Latāif al-išārāt, „Dār al-kātib al-ʻArabī“, Kairo
- Qutb, Sayyid U okrilju Kur'ana, grupa prevodilaca, FIN, Sarajevo, 1998
Ostala djela:
- Đozo, Husein, Izabrana djela – Publicistički radovi, „El-Kalem“ i FIN, Sarajevo, 2006
- Karčić, Fikret, Islamske teme i perspektive, „El-Kalem“, Sarajevo, 2009
- Karić, Enes, Kako tumačiti Kur'an, „Tugra“, Sarajevo, 2005.
- Karić, Enes, Tumačenje Kur'ana i ideologije XX stoljeća, „Bemust“, Sarajevo, 2002.
- Mlivo, Mustafa, 101 neispravnost u prijevodima Kur'ana, autorsko izdanje, Bugojno, 2008
Web-stranice:
[1] Sejjid Kutb je autor tefsira Fi zilali-l-Qur’an; pripadnik egipatskog reformatorskog pokreta el-Ihwanu-l-muslimin; osuđen na smrt zbog radikalnih ideja iznešenih u djelu Me’alim fi-t-tariq (U okrilju Kur'ana, grupa prevodilaca, tom XIII, FIN, Sarajevo, 1998, str 82.)
[2] Abdullah Jusuf Ali je porijeklom Indijac, cijenjeni prevodilac Kur’ana na engleski jezik. (The meaning of the Glorious Qur’an, tom I, Far al-kitab al-Masri/Dar al-kitab al-Lubnani, Kairo-Bejrut, str. 606.)
[3] Muhammed Asad (Leopold Weiss) se smatra najznačajnijim konvertitom na islam u drugoj polovini XX stoljeća. Autor je iznimno vrijednog prijevoda Kur’ana na engleski jezik, prevednog i na naš jezik. (Poruka Kur'ana, prijevod: Hilmo Ćerimović, El-Kalem, Sarajevo, 2004, str. 351.)
[4] Allame Tabatabai je autor najpoznatijeg savremenog šiijskog tefsira El-mizan fi tefsiril-Qur’an (izvor: www.altafsir.com)
[5] Časopis el-Menar (publikovan: 1898-1935.), čiji je urednik bio Rešid Rida, predstavlja bastionik reformatorskih ideja XX stoljeća. Tefsir Muhammeda Abduhua koji je objavljivan u ovom časopisu postao je referenca na koju su se pozivali mnogi savremeni muslimanski autori. (izvor članaka „al-Maktaba aš-Šamela“: www.shamela.ws)
[6] Muhammed Abduhu (u. 1905.), Egipćanin, autor tefsira el-Menar, najpoznatije je ime reformatorskog pokreta XX stoljeća.
[7] Muhammed Rešid Rida (u. 1935.), Sirijac, urednik časopisa el-Menar i najvjerniji Abduhuov učenik.
[8] Husein-ef. Đozo je najpoznatiji bh. predstavnik abduhuovske škole; osnivač ITF-a u Sarajevu i autor brojnih radova iz oblasti vjerskog modernizma.
[9] Fikret Karčić, Islamske teme i perspektive, El-Kalem, Sarajevo, 2009, str. 31.
[10] Govor reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića povodom 40-ogodišnjice »Preporoda«, Sarajevo, 15. 09. 2010.
[11] Husein Đozo, Izabrana djela – Publicistički radovi, El-Kalem i FIN, Sarajevo, 2006, str. 163.