Zašto učimo suru ihlās između ikameta i ezana

Zašto učimo suru ihlās između ikameta i ezana

Autor: Elvir Duranović…Poslije sunnetā, a prije ikameta mujezini u bosansko-hercegovačkim džamijama uče E’ūzu naglas, a zatim prisutne džematlije tiho uče Bismilu i tri puta suru El-Ihlās (Kul huvallāhu ehad) Nakon toga mujezini prouče naglas zadnja tri ajeta sure Es-Sāfāt: Subhāne rabbike rabbil ‘izzeti ammā jesifūn. Ve selāmun ‘alel-murselin.

Vel-hamdu lillāhi rabbil-‘alemīn (Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko je od onoga kako ga oni predstavljaju! I mir poslanicima. I hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!), i dodaju: El-Fātiha. Potom prisutni, s podignutim rukama i otvorenim dlanovima, svako za sebe, uče suru El-Fātihu. Mujezini zatim ustaju i uče ikamet za farz.

U vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., pak, nije se postupalo tako. Nakon proučenog ezana ljudi su vrijeme između ezana i ikameta provodili po želji: neki su ibadetili kod kuće, a neki u džamiji. No, ono što je zajedničko svim muslimanima širom islamskog svijeta, ranijim i kasnijim, jeste da vrijeme između ezana i ikameta provode u ibadetu, svejedno da li se radi o ibadetu u kući ili u džamiji. Većina, pa tako i mi u Bosni i Hercegovini, drži se preporuke Muhammeda, a.s.: „Između svakog ezana i ikameta postoji razmak u kome se mogu klanjati dva rekata, osim kod akšama.“ Da bi se za minut-dva produžio razmak između ezana i ikameta te tako omogućilo onima koji su u nekom poslu da stignu na farz, u našim džamijama se nakon sunnetā, a prije farzova svih namaza, osim akšama, uči tri puta sura El-Ihlās i jedanput sura El-Fātiha.

Pošto je Vjerovjesnik, a.s., preporučio da se napravi kraći razmak između ezana i ikameta, uz namaz, najbolji ibadet je učenje Kur’ana, a u Kur’anu izrazitu vrijednost ima sura El-Ihlās. Hadisi o vrijednosti sure El-Ihlās jako su inspirativni i poticajni i teško je ostati ravnodušan na njih i ne osjetiti ljubav prema ovoj izuzetnoj suri. Ebu Se’īd el-Hudri, r.a., prenosi: „Jedan je čovjek čuo drugog kako uči suru El-Ihlās i stalno je ponavlja. Kada je osvanuo, otšao je Allahovom Poslaniku, a.s., i spomenuo mu taj slučaj kao da je htio kazati: ‘Zar je ova sura toliko vrijedna da se stalno ponavlja!?’ Vjerovjesnik, a.s., tada mu je rekao: ‘Tako mi Onoga u Čijoj Ruci je moja duša, ona je (po svojoj vrijednosti) ravna trećini Kur’ana.’“ Sve dileme o tome da li je po Sunnetu učiti suru El-Ihlās između ezana i ikameta trebao bi otkloniti sljedeći hadis. Hazreti Aiša, r.a, kazuje kako je Vjerovjesnik, a.s., s jednom grupom vojnika poslao čovjeka koji je na svakom namazu svojim drugovima učio Kul huvallāhu ehad. Kad su se vratili s vojnog pohoda to su spomenuli Allahovom Poslaniku, a.s., a on im reče: ‘Upitajte ga zašto je to tako radio?’ Kad su ga upitali, on im odgovori: ‘Zato što je to svojstvo Milostivoga, zato to volim učiti.’ Pošto je saznao njegov odgovor, Allahov Poslanik, a.s., reče: ‘Obavijestite ga da i njega Allah voli.’” Možemo, dakle, samo zamisliti šta bi Pejgamber, a.s., danas kazao da neko ode u Medinu i požali mu se kako se u Bosni i Hercegovini uči tri puta Kul huvallahu ehad između ezana i ikameta, jer nije prenešeno da je on tako postupao!?