Antibosanske snage su strateški postavile ljude na pozicije u sistemu

Građani žive pasaže iz Adornove knjige Minima moralia. Nestaje logike u govoru. Ljudi pričaju gluposti. Brbljaju. Trash. Frustrirani su i ogorčeni. Samo poneko još obazire se na moralna pitanja ljudskog djelovanja. Ne poziva se na etiku odgovornosti i moralno držanje u ljudskim stvarima. Na sceni su “sveštenici” i političari koji se ne znaju držati muški i viteški pred ozbiljnim stvarima života, već bježe u prazne “visine” ili “nizine”, svejedno je. Mediji osiguravaju ponavljanje laži do beskonačnosti, osiguravaju trajanje kontroliranog društva i gušenja kritičke svijesti. Oni posjeduju istinu koju im posreduje vlast. Oni decenijama prikrivaju pitanja i moguće odgovore. Tako ne postavljaju jedno od najbitnijih pitanja koje je pokrenuo Derviš Sušić: “Znate li vi išta o sebi? Recimo, ko ste vi, to jest mi, Bošnjaci? To se mora znati!” Znamo li uopće ko je Avdo Međedović – “pjevač priča”? Šta nam znači “bošnjački Homer”? Ako je Husein Bašić u pravu, onda je Avdo prevelik za nas ili za naše moći razumijevanja? Kako smo došli do tog stanja? Gdje smo dospjeli sa svojim vokabularima nedefiniranih bića? Čemu služe nastavni programi u obrazovnom sistemu? Na sve to, mediji nas uče na prazninu, na šutnju, na ništavnost vlastitog postojanja.

Antibosanske snage su strateški postavile ljude na pozicije u sistemu i oni planski razgrađuju državu. Oni napadaju sve one tačke bosanske države koje im pružaju otpor – ili ih podmićuju parama i eskort-damama ili im napakuju “igranku”. Oni imaju na raspolaganju sredstva i resurse. Oni to rade preko policije i tajnih policijskih službi, pravosuđa i tužilaštva, plaćenih medija i korumpiranih novinara, ministarstava za ovo i ono, ambasada i niko ih ne pokušava spriječiti.

Internacionalna unija za očuvanje prirode i prirodnih resursa (IUCN) upozorava na kraju 2016. godine kako su neke vrste, koje prije nisu bile na listi ugroženih, postale dio liste ugroženih vrsta. Događa se primjetljivo smanjenje populacija žirafa i afričkog sivog papagaja u divljini. Strava prava! Ugrožena je, također, i populacija geparda, kojih je u divljini, pretpostavlja se, ostalo svega 7100. Zaštitnci životinja prave slogane: I'd rather go naked than wear wool. Wear your own skin! Let animals keep theirs. Zaštitimo životinje ako ne možemo ljude. Na sve strane grme slogani boraca za zaštitu životinja, a istovremeno iskorjenjuju se malobrojni narodi zbog njihovog imena, jezika ili vjerovanja. Gdje su Rohinja ljudi koji su muslimani? Da li neko misli na njih dok se daju Nobelove nagrade za mir? Zar entitet “rs” na tlu Republike Bosne i Hercegovine nije rezultat zločina genocida? Zar “sveštenici” genocida i čuvari njegovih rezultata nisu oni koji bi nastavili isti “posao”? Mogu li mediji i medijski cinizam od tog zločina napraviti humanističku bajku o “volji” čovjeka? Kazuju nemoralni ljudski likovi da je genocidna tvorevina “rs” na tlu/teritoriji Bosne i Hercegovine “rezultat volje srpskog naroda”. Koja pravnička formulacija?! U uzdizanju te “istine” pomažu mediji, posebno medijski predatori s njihovim destruktivnim sadržajima u kojima se javnost doživljava kao životinjska farma.

Mediji bezočno obmanjuju i doprinose srozavanju javnog morala u blato etničko-nacionalističkih slika svijeta koje se najbolje mogu razumjeti kao kačavendizirana idolatrija u srcu fašizma. Mediji nas hrabro vraćaju i vode u srednji vijek, u carstvo crusade, sveštenika i lokalnih vladara, među dogmatizirane protokole življenja i oktrojirane algoritme istine, ali ne smijemo zaboraviti da oni samo služe određenoj politici i moraju da je provode. Zato se medijski pogon pretvara u mehanizam koji treba objektivirati mogućnost ratova civilizacija kao novog spektakla – kao da ne ratuju vojske iza kojih stoje politički i ekonomski interesi.

Mediji su, nažalost, ulovljeni u mrežu moći i nije im teško da joj služe, jer otuda dolaze sredstva za održavanje sistema. U Bosni većinu medija (javnih radio i televizijskih emitera) plaćaju građani – dakle građani plaćaju da ih medijski orijentiraju. Medij sudjeluju u općem srozavanju morala i obrazovanosti populacije koju obasipaju svojim informacijama i programima.

Kao što industrija ljepote manijakalno iskorištava smisao ljudske ljepote, tako isto cinizam pravnog sistema izopačuje smisao prava i pravde među ljudima. Korumpirani tužitelji, policajci, sudije, poslovni ljudi, na svakom koraku razaraju sistem i red u društvu. Primitivna estetika i pravo su samo refleksi jednog stravičnog procesa današnjice u kojem se sistemski razara ljudsko postojanje na svim stranama čovječanstva. Čini se da je komplementaran proces u kojem savremena tehnologija uništava ljudski život gaseći u njemu pokret, djelovanje, misao, dinamiku što rezultira autizmom, sa procesima getoiziranja ljudi i atomiziranja kojim se ljudi za potrebe kapitalizma priređuju kontroli. Tako u medijskoj slici gori Alepo kako je nekada gorilo Sarajevo pod budnim okom UN i svjetskih sila. U mome bosanskom srce svijetli Graham Bamford.

Mediji u rukama korporativnog kapitalizma zasipaju nas porukama, informacijama, robama, ponudama. Mi se gušimo i gubimo oslonac u svakodnevnom životu. “Djeca bogatuna ne mogu svirati rock and roll” – upozoravaju sinovi oficira propale vojske! Trebamo početi misliti o novoj definiciji čovjeka i ključnih pojmova ljudskog života. U toku je velika transformacija, epohalni okret svega što smo do sada koncipirali kao ljudi. Mediji su postali “zbilja”.

Eva Bartlett, nezavisna kanadska novinarka i borac za ljudska prava širom svijeta, upozorila je u svome govoru u UN da izvori s terena obmanjuju mainstream medije, odnosno ti izvori su kompromitirani i nisu uopće kredibilni. Slika koja dolazi preko njihovih izvještaja u javnost širom svijeta jeste lažna slika i ne odogovara stanju stvari na terenu. Korporativni mediji izmišljaju stvarnost, zavaravaju javnost, prilagođavaju izvještaje interesima velikih igrača, fabriciraju fake news/story, recikliraju svjedočenja, tako da sve što čitate jeste suprotno od stvarnosti. Bartlettova upozorava da se Sirijski opservatorij za ljudska prava (SOHR) nalazi u Coventryju pod upravom jednog čovjeka koji od tzv. Bijelih kaciga “dobija” informacije. Slika iz Sirije, dakle, bila je pod kontrolom korporativnih i kompromitiranih medija.

Finansijske institucije upravljaju nama preko dugova za posuđeni novac. Vladari 21. stoljeća biće poluobrazovani i neprosvijećeni, barbari bez srama koji se ponose svojim prostačkim manirima i neznanjem, samozadovoljni polusvijet. Oni kontroliraju tokove novca i potčinjavaju dužnike. A mediji služe tome… Znaćemo sve o ovome danas kada to više nikome ne bude važno, kada više ne budemo ni pamtili zločince i političare iz Beograda, iz tog grada koji je izgubio bjelinu. Mediji će hinjski nivelirati veikosrpske zločine i patriotsku borbu bosanskog naroda za svoj opstanka. Kao da smo glupi, još nam prodaju jugoslavenstvo, staru velikosrpsku hegemoniju i naraciju, ti isluženi i prazni govornici bezidentitetnog postojanja… Antibosanske snage su strateški postavile ljude na pozicije u sistemu i oni planski razgrađuju državu. Oni napadaju sve one tačke bosanske države koje im pružaju otpor – ili ih podmićuju parama i eskort-damama ili im napakuju “igranku”. Oni imaju na raspolaganju sredstva i resurse. Oni to rade preko policije i tajnih policijskih službi, pravosuđa i tužilaštva, plaćenih medija i korumpiranih novinara, ministarstava za ovo i ono, ambasada i niko ih ne pokušava spriječiti.

Brojni mediji su u službi destrukcije Bosne i Hercegovine. Genocidna tvorevina na tlu Republike Bosne i Hercegovine djelo je Miloševićevog režima koji je na ruševinama SFRJ stvarao veliku Srbiju. Identičan plan imao je Tuđmanov režim, ali samo malo više u rukavicama. O tome svjedoči vrhunska analiza Cirila Ribičića o projektu HZHB. Saučesništvo medija u profanizaciji našeg društvenog života je bezgranično, sramno i neprocjenljivo. Mediji, naravno, nikada neće ponijeti tu odgovornost jer podsjećaju na djecu koja se tu nešto vrte poput vrabaca koji se oglašavaju s krovova, ali nisu u stanju da nauče zadate lekcije i ne vole dociranje. Oni nikada ne osjećaju krivnju i ne preuzimaju odgovornost. Mediji pokazuju da su oni srce simulakruma i ideološke jednostranosti društva bez izbora. Oni bezdušno sudjeluju u odstrelu ljudi koji su naciljani od političkih neistomišljenika. Iz njih izbija neznanje i nezainteresiranost. Novinari šablonski ponavljaju ideološke matrice, ne razlikuju značenja, ne znaju stare definicije i ne žele učiti nove, govore jezikom koji skriva a ne raskriva društvene procese, odnose se neodgovorno prema riječima, nemaju vremena za jezičku konsolidaciju i bistrenje pojmova jer su povezani s policijama, tajnim službama, kompanijama, strančkim sekretarima i liderima. Moraju ispuniti njihove zahtjeve. Moraju zadovoljiti divergentne interese i da sve to izgleda “logično” – a to nikako ne može biti logično. A građani? (Nota bene. Djeca koja rastu trebaju znati da Armija Republike Bosne i Heregovine nije bila “takozvana” – to je bila legendarna i jedina legalna vojna sila Republike BiH koja se digla da spasi državu od dvostruke agresije Miloševićevog i Tuđmanovog režima. Mediji u današnjoj BiH prenose podvale iz beogradskih medijsko-propagandnih i obavještajnih krugova da je neko ko je branio legalno svoju državu “tzv.“ Takva morbidnost dolazi iz samog srca fašizma. Ne dokazuje se istina tako što se raskrinkava laž fašizma ili nije istina dokazivati laž fašizma.) Građane treba čuvati od falsifikata!

Digla se desničarska kuka i motika protiv Bosne kao jedinstvene države i počela podmetati morbidne stavove o “tri Bosne”, naravno etničko-religijski fragmentirane. To je samo nastavak antibosanskih hegemonijskih zločinačkih ideja koje izazivaju rat i stradanje. Još uvijek mediji stoje u službi fašističkog odnosa prema Bosni velikohrvatskog i velikosrpskog nacijskog konstrukta. Mediji pri tom otvoreno zagovaraju desničarsku mržnju, isključivost, ksenofobiju, etnofaulizam, šute o ustavnoj diskriminaciji, podupiru društvo neznalica, stvaraju lažnu sliku. Mediji nas obmanjuju i dovode u situaciju da napustimo racionalno ponašanje i prihvatimo nešto što još nismo razumjeli a u slijedećem času vidimo da je pogubno po nas. U međuvremenu mediji su zaradili milijarde dolara i njihovi vlasnici zadovoljno trljaju ruke nerazmišljajući da li je to opasno ili dobro za ljude što su podržavali nekog bolesnog fašistu da dođe na vlast. Zato se na medijima ne pojavljuje intelektualnost, umnost ili vrhunsko mišljenje, jer njihov je cilj manipulacija prosječnosti koja dominira povijesnom scenom. Medijska obmana samo je konsekvencija stare ideološke obmane o Bosni koja je započela na kraju 19. stoljeća i nastavila se do našeg vremena u mnogobrojnim lažnim naracijama.

Cijeli tekst u printanom izdanju