Čovjekov odnos prema sebi i drugima u velikoj zavisnosti je od onoga šta se nalazi u njegovom srcu i njegovoj duši.
Da bi čovjek bio koristan sebi i drugima mora posjedovati dobru i plemenitu dušu i srce. Na taj način steče pozitivno vladanje i ponašanje. Islam želi da od svakog pojedinca stvori samostalnu, svjesnu i moralnu ličnost koja će svojim osobinama i ponašanjem biti koristan i sebi i društvu. Čovjekovo ponašanje se stiče kroz njegov život, počevši od njegovih prvih dana života, njegova djetinjstva, života u društvu, itd. On prima svojstva prije svega od njegove majke, odnosno uči od nje, od njegovog oca, sestre, brata, svi bližnjih, kasnije od prijatelja, učitelja, nastavnika i profesora, supruge, kolega, a također svoja svojstva prenosi i na druge osobe, kao što su njegov evlad. Derviš Spahić u svome djelu „Pouke o moralu i bogobojaznosti“, sa Kur'anske i hadiske strane, objašnjava čovjekovo ponašanje, te navodi njegove osobine koje stiče, koje mora da jača i oplemenjuje njima svoju dušu, ali također i navodi osobine koje su pogubne po čovjeka, koje mora da udalji od svoga života, te ukoliko ih posjeduje, ljubavlju prema Allahu, dž.š., i prema Muhammedu, s.a.v.s., odstrani ih iz riznice svojih osobina.
Nauka koja se bavi čovjekovim ponašanjem je ahlak, a definicija koju Derviš Spahić navodi jeste „nauka koja se bavi ponašanjem čovjekovim i osobinama čovjekovim i zadatak ove nauke je da čovjek bude što više čovjek.“ Dijeli se na pozitivna svojstva (ahlaki hamide) i na negativna svojstva (ahlaki zemine).
Koliko puta zavirimo u svoju dušu, da pogledamo kakva se svojstva u njoj nalaze, kakva svojstva oblikuju našu dušu. Da li se ikada zapitamo zašto se ponašamo ovako ili onako, zašto sam ovakav ili onakav, kakve su to moje osobine, zašto ih ja posjedujem, bez obzira da li naša djela i osobine bili pozitivni ili negativni. Koliko puta smo svojim riječima ili djelima pomogli svoga brata ili komšiju ili koliko smo puta svojim riječima ili djelima naštetili drugima oko sebe. Pozitivna svojstva koje autor navodi su sljedeća: težnja za poštenom zaradom i izdržavanju, strpljivost/sabur, zahvalnost/šukr, nada/redža’, zadovoljstvo/rida’, pouzdanje u Allaha, dž.š./tevekkul, stid/haja’, obuzdavanje od ljutnje, strah od Allaha, dž.š., darežljivost/seha’, pravednost/adl, dobročinstvo, iskrenost/ihlas, skromnost/tevadu’, samilost/rahmet, praštanje nanesenih uvreda.
Ove osobine čovjek može steći pod uslovom da mu je na pameti da ga u svakoj situaciji i na svakom mjestu posmatra Gospodar, dž.š., da voli Poslanika, s.a.v.s., da mu uputa kroz život bude Kur'an, a.š. Njegova svjesnost i ljubav prema ove tri stvari su vodilja ka Džennetu i susretu sa Muhammedom, s.a.v.s. Ukoliko pojedinac nema ove tri ljubavi i nema cilja da mu posljednje boravište bude Džennet, on posjeduje negativna svojstva, a Derviš Spahić navodi sljedeća: oholost, mržnja, kleveta, srdžba, škrtost, licemjerstvo, nezadovoljstvo, izdajstvo, pretjerivanje, beznadežnost, ustrajnost u griješenju, udovoljavanje prohtjevima, zluradnost, umišljenost, varanje kod kupoprodaje, nasilje i kletva oštećenog, misliti ružno o drugom, napuštanje rodbine, zavist, želja za isticanjem i pohvalama, pohlepa, ljubav prema imetku i uživanjima, neodgovornost prema donošenju odluke, uskraćivanje svjedočenja.
Svakim danom čovjek ove osobine iznosi i u javnost, ali i u tajnost, može biti dobar ili loš prema društvu, ali može biti dobar ili loš prema sebi. Njegov prvi princip trebao bi biti naređivanje i činjenje dobra, a zabranjivanje zla. U skladu sa ovom naredbom koja je imperativ od Allaha, dž.š., čovjek djeluje i misli na ovom svijetu, radi i trudi se za dobrobit sebe i svoje porodice, kao konačnom svome domu, Ahiretu.
Koliko smo spremni promijeniti sebe, svoj odnos prema Allahu, dž.š., i Poslaniku, s.a.v.s., svoj odnos prema drugima, porodici, rodbini, komšijama i prijateljima, zavisi od toga kako njegujemo svoje osobine i kako ih hranimo, prikazujemo, prenosimo na druge.
Autor: Dino Vehabović – preporod.com