“Ostani uspravan. Kako ćeš pognute glave ispod zvijezda? Kojim god putem da kreneš na kraju čeka smrt. I sve se završava propašću. I ti ćeš umrijeti. I ovaj svijet će umrijeti. Zato ostani uspravan.” Ove riječi je dvije godine prije svoje smrti (u oktobru 2001. godine) zapisao Alija Izetbegović, prvi predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine i osnivač Stranke demokratske akcije (SDA), koji je umro na današnji dan prije tačno deset godina, 19. oktobra 2003. godine, u 14.25 sati.
Izetbegović je, reći će članovi njegove porodice, saradnici i prijatelji, ostao uspravan. Kako će se često baš oni prisjetiti, ostvarena je njegova historijska poruka:”Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo!” I “ideja Bosne”, o kojoj je tako često govorio, opstala je, uprkos svemu. To se možda ponajbolje potvrđuje posljednjih dana dok cijeli svijet pozdravlja uspjeh nogometne reprezentacije BiH koja se plasirala na Svjetsko prvenstvo (SP) u Brazilu 2014. godine.
Zbog kontuzije glave i povrede četiri rebra nakon pada u porodičnoj kući, Izetbegović je, 10. septembra 2003. godine, smješten u bolnicu. Kao posljedica dugogodišnjeg srčanog oboljenja uzrokovanog ranijim infarktom, a pogoršano serijskim frakturama rebara sa komplikacijama, njegovo je srce prestalo kucati.
Prvi predsjednik nezavisne BiH slutio je da mu se smrt bliži. Bilo je to jasno kada se 20-tak dana ranije javio uživo u Centralni dnevnik Senada Hadžifezovića i gotovo rasplakao naciju. Kazao je Hadžifejzoviću kako sumnja da će se ponovo vidjeti, ali da to, kako kaže jedna pjesma, više nije ni važno.
Svi da su malo više Bosanci
Uputio je posljednje poruke građanima, a najvažnije su da “Srbi budu Srbi, Bošnjaci-Bošnjaci, Hrvati-Hrvati, ali da svi budu malo više Bosanci”, te da je važno da je “Bosna opstala”. Bio je – govorili su oni koji su ga dobro poznavali – spokojan u svojim posljednjim danima. Oprostio se s mnogima, a među posljednjima je uz njegovu bolničku postelju bio turski premijer Recep Tyyip Erdogan.
Kad bi mi bilo ponuđeno da ponovo živim, kazao je Izetbegović nešto ranije, odbio bih.
“Ako bih morao prihvatiti, živio bih isto ovako kako sam i živio”, poručio je odlučno.
Deset godina nakon njegove smrti, mnogi će se složiti kako nema sumnje da je Izetbegović bio povijesna i jedinstvena ličnost u politici Balkana, pa i svijeta.
Drugi o Izetbegoviću
Historičari, međutim, još nisu dali cjelovit sud o njemu. No, mnogo je savremenika koji su poštovali ono što je radio, uzimajući u obzir i one koji se nisu često slagali s njegovim političkim svjetonazorom.
Premijer Erdogan govorio je neposredno poslije smrti Alije Izetbegovića, da je on “čovjek koji je svojim životom i djelom utjecao na historiju”, te da je ”njegova misija izraz ljudske časti i zadivljujuće ustrajnosti”.
Glavni arhitekta Daytonskog mirovnog sporazuma i bivši ugledni američki diplomata Richard Holbrooke ocijenio je kako bez Izetbegovića BiH ne bi postojala.
Bernard-Henri Lévy – svjetski poznat francuski filozof koji je tokom agresije na BiH u više navrata boravio u Sarajevu i bio svjedok ključnih Izetbegovićevih odluka – napisao je kako “postoje ljudi koje moć opija”, ali da je Izetbegovića “moć činila tužnim”.
“Beretka s onim bijelim ljiljanima, koju je Izetbegović nosio, ima neotuđivo mjesto, pored neprobojnog prsluka Aljendea i Gandijevog sarija od bijelog platna. I znam, taj čovjek nije bilo ko”, napisao je svojevremeno Lévy.
Balkanski Dalaj Lama
Bivši predsjednik Hrvatske i posljednji predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) Stjepan Mesić, koji je Aliju Izetbegovića nazivao svojim prijateljem, objašnjavao je kako je Izetbegović uvijek pokazivao “čvrstu odlučnosti i nepopustljivost u stavu i zahtjevu da BiH ostane jedinstvena i samostalna”.
Kako je ranije napisao poznati bh. pisac Ivan Lovrenović, “apokaliptično razaranje Bosne, pokolj i progon Bošnjaka-muslimana” iscrtali su lik Izetbegovića kao simbola opkoljenog Sarajeva i identificirali ga sa stradanjem cijelog naroda, te je postao jedna od planetarnih političkih ikona u rangu Jasera Arafata ili svojevrsnog balkanskog Dalaj Lame.
Po pjesniku Mili Stojiću, oni koji su Izetbegovića uspoređivali sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom “ne mogu mu oprostiti što se zalagao za bosanski suverenitet”. Stojić je pisao da je Izetbegović bio je “čovjek cjelovite Bosne”, napominjući kako su “priče o tome da je želio uvesti islamsku državu iz jednog njegovog predratnog spisa (Islamske deklaracije) izvlačili srpski i hrvatski nacionalisti kad god su htjeli pravdati svoja bosanska zlodjela”.
Deset godina nakon smrti Izetbegovića, Bosna i Hercegovina nije mnogo odmaknula u procesu ekonomskog jačanja i političke stabilizacije. Štaviše, mnogi su skloniji reći da je BiH mnogo više bilo u vrijeme Izetbegovićeve smrti ili nešto prije toga, nego što je ima danas.
Na desetu godišnjicu smrti rahmetli Alije Izetbegovića, u godini kada se obilježava i 30 godina od montiranog Sarajevskog procesa u kojem je bio osuđen zajedno sa prvim predsjednikom nezavisne BiH, za agenciju Anadolija govori i Hasan Čengić.
Čengić je bio pomoćnik komandanta Vrhovnog štaba Armije BiH i kasnije pomoćnik ministra u Vladi Federacije BiH i državni delegat, ali je, ustvari, bio jedan od ključni ljudi Alije Izetbegovića. Danas se rijetko pojavljuje u javnosti.
“Uvijek pozivao na odgovornost”
On se sjeća kako je Izetbegović svaki TV dnevnik gledao uz telefon. Kada bi vidio bilo kakav problem u bilo kojem dijelu BiH, odmah bi pozivao svoje ministre ili lokalne zvaničnike i tražio od njih “da to odmah riješe” ili ih je čak pozivao na odgovornost u svoj kabinet. Ovih dana, kako ističe, u sjećanje mu se javljaju slike Izetbegovićevih završnih riječi u montiranom procesu 1983. godine. Tada je spoznao koliko je Alija Izetbegović velika ličnost.
“Alija je govorio o svom životu i djelovanju i iznio argumente da nije kriv za djelo za koje ga optužuju vlasti, a to je bila tzv. kontrarevolucija. To je teško krivično djelo za koje se u tom času u BiH mogla dobiti i smrtna kazna! Atmosfera na suđenju je bila izuzetno teška. Vidjelo se da režim želi žestoko kazniti Aliju Izetbegovića ili natjerati ga da poklekne, prizna svoju grešku i traži milost. Alijina završna rečenica u govoru, kao odgovor na očekivanja režima, je bila: ‘Svu svoju ljubav poklonio sam islamu, za režim nije ostalo ništa!’. To je rečenica koja, ne samo da može ući u biografiju Alije Izetbegovića, već u cijelu historiju boraca za slobodu čovječanstva”, kazao je Čengić.
Bivši ministar vanjskih poslova i ambasador BiH pri Ujedinjenim narodima (UN) Muhamed Sacirbey, koji je mnogo boravio sa Izetbegovićem, objašnjava u razgovoru za Anadoliju da je prvi predsjednik Republike BiH bio percipiran kod većine američkih državnika kao bosanski George Washington “čiji je utjecaj, kao političkog i vojnog čelnika bh. snaga, prevazilazio generacijske i ideološke podjele među svima onima koji su snažno zagovarali i bili za odbranu BiH kao cjelovite zemlje”.
“Štaviše, mnogi Amerikanci sve do danas vjeruju da BiH ne bi opstala kao država bez njegovog vodstva, a posebno njegove uloge u formiranju bosanske vojske. Iako pojedinci muslimanski identitet Alije Izetbegovića posmatraju sa podozrenjem i određenom sumnjom; ipak, većina pokret ‘Mladi muslimani’ percipira više kao organizaciju solidarnosti, nego kao izraz političkog islama današnjeg tipa ili organizaciju poput Muslimanskog bratstva u Egiptu. U tom kontekstu, tada je krah Sovjetskog saveza još uvijek bio svjež i nov u mislima američkih lidera, dok su, s druge strane, tu bili lideri poput pape Ivana Pavla II i Vaclava Havela koje su u SAD-u cijenili zbog njihovog doprinosa rastu demokratije”, komentira on.
Bio je domaćin u Bosni
Hasan Čengić dalje govori da je Izetbegovićevo djelo i danas itekako živo. Dodaje kako je Alija bio jako omiljen čovjek i poštovan i kod onih koji ga nisu voljeli.
“Djelo u kojem je učestvovao veliki broj patriota BiH, a koje simbolizira vodstvo Alije Izetbegovića, ostalo je živo. Prije svega, ostala je država BiH, ostala je ideja demokratije i slobode i ostala je ideja zajedničkog života Bošnjaka, Srba i Hrvata, odnosno pripadnika tri vjere. Ostale su žive dobre ideje, ali i problemi. Gotovo sve s čim se suočavala tadašnja država BiH, problem sa boljom funkcionalnošću nižih i viših nivoa, problem funkcioniranja centralnih organa BiH, nerazumijevanje među bh. liderima, sve su to ostala otvorena pitanja. Mnogi koji su smatrali da Alija nije našao dovoljno efikasan i najpovoljniji put za saradnju za rješavanje problema, danas su na njegovoj poziciji, iako su isprobali sve”, govori on.
Podsjeća kako su oni koji su namjeravali srušiti BiH shvatili da to ne mogu uraditi, te da i oni koji su se borili za BiH moraju shvatiti da je proces razgovara dugotrajan i iscrpljujući, ali da se rješenja moraju nastaviti tražiti. Kako je rekao Alija Izetbegović, podsjeća Čengić, mi smo u Bosni i nama nema drugog puta s Bosnom ići dalje.
“Bosna je izdržljiva i izdržala je puno teža iskustva od današnjih i ona će proći i ovu fazu. Bh. političari moraju uložiti puno više napora i razumijevanja stvarnih problema”, dodao je.
Čengić objašnjava da je Alija Izetbegović djelovao kao domaćin u kući, ali da danas, nažalost, mnogi osjećaju da tog domaćinstva i vođenja države nema.
“Bilo bi dobro kada bi današnji bh. političari imali odgovornost i osjećaj za javno djelovanje kakvu je Alija Izetbegović imao”, kazao je Čengić, smatrajući kako bi međunarodna zajednica morala djelovati u posredovanju na rješavanju i problema u BiH makar onoliko koliko to čini u slučaju Kosova.
Sacirbey podsjeća da je Izetbegović bio poštovan zbog svoje volje i želje za postizanjem dogovora u vrlo teškim uvjetima, pa čak i sa najgorim demagozima.
“Uvijek mi je govorio da mora uraditi sve što je u njegovoj moći da spasi zemlju i živote ljudi; da omogući porodicama i ljudima da se što prije vrate u normalan život i da u budućnosti vide BiH kao svoju zemlju. Nažalost, i ovdje u SAD-u su neki zloupotrijebili njegovu dobru volju i iskrene namjere. Neki zvaničnici SAD-a su uvijek, na kraju, mislili da mogu nagovoriti, prisiliti ili izblefirati Aliju, nakon što se prethodno dogovore sa liderima na drugoj strani, ili s Moskvom i Evropom”, naglasio je.
Izetbegović istinski odraz evropskih vrijednosti
Po njemu, Izetbegović je od strane mnogih američkih lidera percipiran “kao istinski odraz evropskih vrijednosti”.
“Ali, primijetio da su neki evropski i američki medijatori željeli da predsjednika cijele BiH Aliju “preobrate” samo u ratnog lidera Bošnjaka ili bosanskih muslimana. To se posebno dešavalo u toku mirovnih pregovora, ali i nakon postizanja Daytona, kako bi medijatorima bilo lakše opravdati neprincipijelne kompromise koji su tamo postignuti. To se, također, uklapalo u njihov koncept da se u Bosni radilo prvenstveno o etničkom ili čak vjerskom građanskom ratu, umjesto o BiH kao multietničkom društvu poput Amerike”, objašnjava Sacirbey, te dodaje:
“Mislim da je ovo bio veliki izazov za Aliju, jer je on sebe smatrao više djelom Zapada nego Istoka, čak i u pogledu svojih političkih, pa čak i društvenih vrijednosti. Ali, već na zalasku 20. i pomolu 21. stoljeća, evidentno je da su mnogi od nas perciprani ‘kao ivica Zapada zbog veza sa identitetom koji dolazi s Istoka’. Tek sada moja generacija Bošnjaka i generacija Bakira Izetbegovića shvaća koliko su predrasude porasle umjesto racionalnog stava, jer time neke snage žele blokirati integraciju BiH u euroatlantsku zajednicu kako bi promijenili karakter rata u BiH, njegove razloge i ulogu lidera.”
Neimarlija: Konsultirao se o svemu
Dr. Hilmo Neimarlija, jedan od vodećih bošnjačkih intelektualaca, u dva navrata predsjednik Sabora Islamske zajednice u BiH, višegodišnji prijatelj, saradnik i savjetnik rahmetli Alije Izetbegovića, kazao je kako je smrću Izetbegovića “svijet ostao siromašniji za jednog od velikih ljudi”. Ističe da ličnost poput Izetbegovića nedostaje danas i Bosni i Hercegovini i Bošnjacima.
“Rahmetli Alija se za sve iole važnije odluke konsultirao sa svojim ljudima; čak i kada je donosio svoje odluke, i kada je bio uvjeren u njihovu ispravnost, čak i onda kad nije bio pokoleban u toj svojoj sigurnosti. Stjecajem okolnosti i ja sam bio član tog savjeta predsjednika Izetbegovića. Za sve važnije odluke koje je donio, a svakodnevno je bio prinuđen donositi ozbiljne odluke, on se u pravilu konsultirao, nekada sa užim, a nekada širim krugom ljudi. Tek nakon toga je donosio konačne odluke. Rahmetli Alija nam fali u ovim političkim okolnostima i sa ovim akterima na sceni. Fali nam u svojstvu političara koji donosi odluke, hrabre odluke. Odluke koje danas donose političari koji pretendiraju na glasove Bošnjaka i hoće da predstavljaju Bošnjake, bojim se da nisu ni hrabre, niti dobre odluke”, smatra Neimarlija.
Dudaković: Bio je naš lider
Govoreći o ličnosti Alije izetbegovića, legendarni komandant Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, penzionisani general Atif Dudaković je rekao da je “on i suštinski, a i formalno bio autoritet”.
“Formalno kao prvi predsjednik Republike BiH, a suštinski jer su preko njega Bošnjaci nakon toliko godina dobili čovjeka koji se za njih bori i predstavlja ih. Činjenica je da su ljudi prolazni, ali djela ostaju. A, djelo Alije Izetbegovića je ogromno. U mojim očima on je izvršio nemoguću misiju: uveo nas je među red naroda, omogućio je da stvorimo državu. Lično sam ga doživljavao kao čovjeka s kojim se moglo razgovarati, koji, kad nešto obeća, i učini. To je bio moj predsjednik, ja sam mu bio lojalan. Drago mi je bilo poznavati ga”, rekao je Dudaković.
Iz biografije
Alija Izetbegović rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Pripada uglednoj begovskoj porodici koja je živjela u Beogradu, a koja se još 1868. godine preselila u Bosanski Šamac.
Već u drugoj godini Izetbegovićevog života, njegov otac Mustafa, koji se bavio trgovinom i bankarstvom, odlučio se na selidbu u Sarajevo. U Sarajevu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Zbog pripadnosti organizaciji “Mladi muslimani” Alija Izetbegović je uhapšen 1946. godine te osuđen na trogodišnju zatvorsku kaznu. Iz zatvora je izašao 1949. godine. Nakon što je poslije trogodišnjeg studiranja napustio agronomiju, Izetbegović je upisao Pravni fakultet u Sarajevu, kojeg je uspješno završio u roku od dvije godine.
Od 1950. do 1960. godine radio je kao rukovodilac gradilišta, a od 1960. do 1982. godine, kao pravni savjetnik u brojnim sarajevskim firmama. U proljeće 1983. godine je uhapšen i u ljeto iste godine u montiranom “Sarajevskom procesu” osuđen na 14. godina zatvora. U zatvoru je proveo šest godina. Po izlasku u zatvoru Izetbegović je 1990. godine sa grupom istomišljenika, također, formirao Stranku demokratske akcije (SDA), koja je na slobodnim izborima osvojila najviše glasova i kasnije će odigrati ključnu ulogu u odbrani BiH od agresije.
Na čelu države i SDA bio je u više mandata. Odluku o povlačenju iz Predsjedništva BiH saopćio je 6. juna 2000. godine. Najavio je da će se povući po isteku funkcije predsjedavajućeg Predsjedništva BiH 12. oktobra iste godine. Također, odbio se kandidirati na Trećem kongresu SDA 2001. godine, te je proglašen je počasnim predsjednikom SDA. Umro je 19. oktobra 2003. godine.