Mi’radž nije san, vjera nije riječ

Mi’radž nije san, vjera nije riječ

Mi’radž nije san, vjera nije riječ

U djelu Zadu-l-me’ad Ibn Kajjim el Dževzi je kategoričan da su se Isra i Mi’radž Poslaniku dogodili u budnom stanju (bidžesedihi), a ne samo duhovno ili u snu. To je mišljenje većine islamskih učenjaka. Mustafa es-Sibai u djelu „Poslanikov životni put“, kaže: „Isra i Mi’radž desili su se u jednoj noći, pri punoj svijesti, duhovno i tjelesno“. Isto mišljenje zastupa i Ibn Kesir. To potvrđuje i prvi ajet sure Isra u kojem se spominje da je Allah dž.š., prenio svoga roba, koristeći riječ „abd“ a ona označava čovjeka u cijelosti, i dušu i tijelo. Također u suri Nedžm u kojoj se o Mi’radžu govori Uzvišeni kaže: „Pogled mu nije skrenuo“/Nedžm,17/.

490-Masjid_Al_Aqsa_in_Jerusalem_-_Palastine

Masjid Al Aqsa, Jerusalem, Palastina

Spominje se riječ „besar“ a ona označava čovjekov fizički vid. Nije upotrijebljena riječ „besiret“, što je oznaka za unutarnje, duhovno gledanje. Da su se Isra i Mi’radž desili u snu, mušrici ne bi to negirali jer znaju da čovjek može sanjati da je otputovao u bilo koje mjesto. Oni su upravo negirali da je Poslanik u toku jedne noći prevalio toliku razdaljinu, otišao iz Mekke u Jerusalim, zatim na nebesa i vratio se u toku jedne noći.

Poslanik je gore putovao tijelom i dušom, putovao je kao čovjek i što je od tamo donio, čovjeku je donio. To što je donio omogućava čovjeku u svakoj generaciji, do dana Sudnjega da Gospodaru svjetova pokuca na vrata, da Mu do prijestolja dođe, da Mi’radž svaki dan klanjajući čini.

Ono što je Poslanik vidio važno nam je za razumijevanje vjere i važno nam je kako bi se još čvršće uhvatili Allahovog dž.š. užeta i još sigurnije koračali za Poslanikom čovječanstva. Uzdižući se na nebesa Poslanik je prolazio pored prethodnih poslanika i svi su bili oduševljeni njegovim dolaskom, a pitanje koje su postavljali upućuje na to da su ga očekivali i svojim narodima nagovijestili. On s.a.v.s. je Poslanik svima, svim narodima i svim ljudima do Sudnjega dana. Obilježavajući dan njegovog Mi’radža, na nebesa uzdignuća, probudi u sebi ponos što pripadaš njegovom ummetu i živi njegov sunnet kako bi bio dostojan njegovog šefa’ata, a šefa’at mu je mi’radžski poklon. Sunnet poslanikov i put njegov, obilježavaju dvije važne poruke, dva važna proglasa koji glase: „Obveseljavaj a ne rastužuj i olakšaj a ne otežaj“.

Vjera je radost i donosi olakšanje. Danas, međutim, često čujemo tumačenja naše vjere koja je opisuju kao nešto teško i gotovo nemoguće za živjeti. Od takve predstave islama ljudi bježe i imaju predrasude. Nije mi’radžska poruka da u Londonu i Parizu presrećeš i napadaš, ubijaš vojnika. Mi’radžska poruka je da u Londonu završiš Oxford a u Parizu Sorbonu i tako se boriš za afirmaciju islama, a protiv islamofobije.

Poslanik je došao do Sidretu-l-muntehaa i vidio u stvarnom obliku Džibrila. Sidra je granica iza koje razum ne poima stvari. Iza te granice se nalaze odgovori koje ovdje ne nalazimo, npr. zašto dobar vjernik boluje i pati a griješnik lagodno živi i smrću lahkom umre? Pjesnik to ovako, na jednostavan način pojašnjava:

Dva meleka smrti sreli se sred Kevna

Gdje Lotos dijeli dva svijeta drevna

„Kud si pošo“?, drugar upita drugara.

„Da prolijem provodur s vrha crepuljara.

U Halepu Fulan s grijehom jednim leži

Džan mu puče da se žeticom osvježi

Još jedan mu grijeh prije smrti sahne

Prevrnuću kofu nek za njom uzdahne“.

„A ti kud ćeš?“, istim ga pitanjem dočeka

„Da donesem ribu iz mora daleka

U Halepu umire Fulan s dobrom jednim

A zulumćar teški! Zlo čineć osijedi.

Hoću da mu život u slasti se svrši

Da mu ono dobro ko travku osušim“.

Vidio je Poslanik Bejtu-l-Ma’mur, nebesku ka’bu i na nju leđima naslonjenog Ibrahima a.s. U tu ka’bu svaki dan uđe sedamdeset hiljada meleka koji u njoj ibadete i više se ne vraćaju do Sudnjeg dana. Ibrahim a.s. je graditelj zemaljske, naše ka’be. On nam je orijentir, po naredbi Božijoj sagradio. Od onoga dana kad je Uzvišeni Poslanika i ummet mu prema Mekki usmjerio nema promjene pravca, nema drugog orjentira i nema izlaska iz te putanje do Dana Sudnjega.

Kako mi nismo meleki, već ljudi, mi iz putanje ka ka’bi izaći možemo i leđa joj umjesto lice okrenuti. Ako to učinimo u propast idemo jer kad god je čovjek leđa onome što ka’ba simbolizira okrenuo u propast je išao. Mi’radžska poruka je jasna. O ljudi, ka’ba vam je na zemlji ono što je melekima na nebesima. Vaše uzdignuće, vaše jačanje, vaš napredak i prosperitet je moguć samo ako od ka’be krenete baš kao što je Poslanik na svoje uzdignuće iz Mesdžidu-l- harama krenuo.

Poslanik je vidio Džennet i Džehennem. U Džennetu je, kako kaže, vidio dvorac pripremljen za Omera r.a. i čuo zveket njegovih nanula džennetskom kaldrmom. U Džehennemu je vidio nepravednike, tuđeg imetka izjelice, kamatare,one koji su preuzeli emanete a nisu ih sposobni nositi ni ispuniti,itd.. Omeru je dvorac u Džennetu sagradila njegova pravednost, njegova odlučnost da Allahova riječ bude gornja i da svi ljudi bez obzira na društveni status budu jednaki pred zakonom. Omeru je dvorac u Džennetu sagradila njegova odgovornost. Imao je običaj reći, kriv sam ja kao predsjedik države ako mazga u Šamu slomi nogu zbog lošeg puta.

Omeru je dvorac u Džennetu sagradila njegova samilost i požrtvovnost jer on gladnoj porodici na kraju grada nosi večeru, brašno na svojim leđima. Njemu je hod džennetskom kaldrmom omogućila ona njegova svijeća koju pali kad radi svoj posao, ne želeći trošiti državno u privatne svrhe. Obiljžit ćemo Mi’radž. Važnije je da on i njegove poruke obilježe nas. Da mi tijelom i dušom, a to znači i riječju i djelom krenemo na svoj Mi’radž, na svoje uzdignuće i svoj uspon u vjeri.

Poslaniku je na Mi’radžu naređen namaz, pet dnevnih. Sve naredbe Božije su Poslaniku došle, a on je bio na zemlji, i post i zekat i hadždž i …, a namaz mu je naređen u Allahovoj blizini, u podnožju Njegovog Arša. Može li se Allahu dž.š. približiti bez namaza? Može li se biti musliman bez sedžde? Može li se uspjeti ako se ne klanja? Ne može! Prvo što ćete biti pitani je namaz. Ako ne budete klanjali, nećete  više ništa ni biti pitani. Obilježit ćemo Mi’radž, a ako mi ne budemo svakog dana išli na svoj Mi’radž, a on je u našoj sedždi, jer se u našoj vjeri uči da je namaz Mi’radž mu’mina, nećemo otvoriti džennetska vrata i nećemo dostojni biti Poslanikova šefa’ata.

Poslanik je dušom i tijelom na nebesima bio. Od nas se traži da riječju i djelom, dušom i tijelom slijedimo Poslanika. Ne slijediš ga ako ti tijelo ruku ne čini, ako ti čelo na sedždu ne pada, ako ti korak ka džamiji nije usmjeren, ako ti ruka ne dijeli, ako ne služiš roditeljima, ako ne pomažeš bližnjem, ako se ne slažeš s komšijom…

Da je Poslanikov Mi’radž bio samo san ne bi se Kurejšije, mušrici na to obazirali. Ako tvoj islam, tvoja vjera bude samo riječ, neće se na to Uzvišeni obazrijeti jer mi’radžska poruka je da se vjera djelom potvrđuje i živi.

Uzvišeni Bože, pomozi nam, da mi’radžske poruke razumijemo i da ih živimo kako bi s Omerom r.a. džennetskom kaldrmom hodali i u džennetskim ljepotama uživali. Amin!

Izet ef. Čamdžić

31.05.2013. god.