Četiri godini od preseljenja na ahiret Seada Berberovića

Četiri godini od preseljenja na ahiret Seada Berberovića

Navršile su se četiri godine od preseljenja na ahiret Seada Berberovića, dugogodišnjeg predsjednika Medžlisa Islamske zajednice Bijeljina i osnivača i predsjednika “Merhameta” u našem gradu. Naš Sejo preselio je u nedjelju 2. januara 2011. godine u 20.20 sati, nakon teškog srčanog udara u 61. godini života. Od subote 1. januara u četiri ujutro, skupa sa ljekarima i medicinskim osobljem bijeljinske bolnice veliko, nesebično srce pokretača obnove srušenih bijeljinskih džamija četrdeset sati borilo se za život i izgubilo posljednju bitku sa uzastopnim srčanim udarima. Dženaza Seadu Berberoviću klanjala  se u utorak 4. januara 2011. iza ikindija namaza u 14.20 sati u dvorištu Atik džamije, a ukopan je u mezarju Lipić-Selimovići.

Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun (Doista smo mi Allahovi i doista ćemo se Njemu vratiti).

Innalahe me’a sabirin (Allah je uz strpljive).

Objavljujemo arhivske fotografije i dijelove razgovora sa Seadom Berberovićem, od 19.12. 2007. godine.

 

IZGRADIĆEMO SVE ONO ŠTO SMO PRIJE RATA IMALI

U petak 21. decembra 2007. godine u 19.00 sati, drugog dana Kurban bajrama, u Gradskom kinu održaće se tradicionalna Bajramska akademija na kojoj će nastupiti članovi horske, recitatorske i folkolne sekcije Medžlisa Islamske zajednice Bijeljina. Pokrovitelj i ovogodišnje akademije, treći put zaredom biće opština Bijeljina, a povodom velikog muslimanskog praznika razgovarali smo sa predsjednikom MIZ Bijeljina, Seadom Berberovićem, o stepenu obnove islamskih vjerskih objekata na prostoru naše opštine.
Bajram je i povod da se neke stvari rekapitiliraju, da se vidi dokle se došlo u radu Islamske zajednice i obnovi bijeljinskih džamija. Atik džamija već dvije godine je u funkciji, služi vjernicima, a čeka se na završetak radova i zvanično otvaranje. Jesenas je počela obnova Dašnica džamije i izgradnja Mektebskog centra. U decembru je potpisan ugovor za nastavak obnove Salihbegović džamije. Kako je bilo na početku Vašeg rada?
– Prije svega, vjernicima muslimanima da poželim sve najbolje povodom Kurban bajrama, uz tradicionalnu čestitku Bajram Šerif Mubarek Olsun. Počeli smo praktično ni od čega. Poslije Dejtona naslijedili smo takvo stanje da praktično nismo imali nijedan svoj objekat, čak ni telefon. Tako je bilo sve do 1998. godine i bilo je nemoguće da Islamska zajednica funkcioniše na ovom prostoru. Kada smo osnovani, prva hiljada maraka sa kojom smo počeli rad, dar je jednog bračnog para, moram reći da se radi o Nijemcu i Srpkinji koji žive u Sarajevu. Tako smo, nakon što nam je vraćen taj prostor, osposobili kuću u kojoj danas živi glavni imam, a tada je to bilo sjedište Medžlisa.
Zatim se pristupilo obnovi pet džamija. Obezbijeđene su sve građevinske dozvole, urađeni projekti, ograđeni prostori budućih gradilišta, a u prvi mah izliveni su svi temelji. Bilo je problema. Kako ste se nosili sa njima?
– Dvije godine smo proveli u nadmudrivanju sa međunarodnom zajednicom, ali i u zatezanju tadašnje lokalne vlasti, da uopšte počnemo radove na devastiranim objektima. Gajili smo nadu da ćemo uz Božiju pomoć ostvariti svoje namjere, jer naše zamisli nisu bile nerealne. Mi smo željeli samo da izgradimo ono što smo prije rata imali. Objavili smo da je počela obnova i novac je počeo pristizati. Teško je to išlo, jer su i vremena teška, a u teškim vremenima ljudima je svaka marka potrebna makar za puko preživljavanje. Nakon dvije godine od izrade projekata krenulo se sa obnovom Atik džamije i ona je podignuta bez, moram reći, ijednog većeg incidenta, što je veliki uspjeh. Ona je danas u upotrebi, a dobili smo građevinsku dozvolu i za ogradu oko nje.
Jesenas je počela rekonstrukcija vakufske kuće gdje se gradi Mektepski centar, te obnova Dašnica džamije, a za proljeće najavljujete početak obnove Salihbegovića i Krpića džamije. Novac je, naravno, uvijek problem. Kako je taj problem riješen?
– Naša obaveza je da radimo i na razvoju vjerskog života, da mlade ljude učimo vjeri. Obnavljajući Atik džamiju trebalo je krenuti i sa gradnjom mekteba, vjerske škole, ali je teško bilo i za te namjene obezbijediti novac. U međuvremenu smo uradili projekat, dobili urbanističku saglasnost i građevinsku dozvolu. Imali smo pregovore sa mogućim donatorima, molili i tražili pomoć. Zatim smo se obratili Ministarstvu za reseljene osobe FBiH i nadali se barem nekim inicijalnim sredstvima. Kada su vidjeli da smo sve preduslove obezbijedili, odobrena su nam sva sredstva koja su potrebna za budući mekteb, a brzinom i kvalitetom gradnje opravdali smo povjerenje donatora, toliko, da su nam odobrili novac i za gradnju potkrovlja na tom objektu, gdje će biti smještan prigodan restoran. Od opštine smo dobili urbanističku saglasnost i za potkrovlje, a do Nove godine očekujemo i građevinsku dozvolu.
Onda je došla vijest sa Krka u Hrvatskoj. Pojavio se Jasmin Ahmetović, Bijeljinac koji živi na Krku i koji je želio obnoviti Dašnica džamiju. Kako je došlo do saradnje sa njim?
Jasmin je odranije uključen u rad BZK Preporod Bijeljina, finansirao je štampanje knjiga hafiza Budimlije i Mustafe Grabčanovića. U maju ove godine nas je kontaktirao i izrazio želju da pomogne obnovu džamija, naročito Dašnice, i to u većem dijelu potrebnih sredstava za nju. Moram istaći svoju zahvalnost dragom Bogu što se pojavio biznismen, vjernik, koji novac ne troši na jahte, ili možda u kockarnici, nego želi da svoju ušteđevinu ulaže u obnavu vjerskih objekata. U međuvremenu, javili su nam se Bijeljinci iz Austrije, koji su bili djeca kada su otišli iz rodnog grada, i najavili da će graditi Salihbegovića džamiju. Posljednje vijesti su da će se i Krpić džamija, kod bolnice, na proljeće početi obnavljati. Pokazalo se da smo stekli povjerenje naših ljudi u inostranstvu, a zaslužili smo ga transparentnošću u raspolaganju dosadašnjim donacijama i kvalitetom gradnje.
Na početku je bilo problema, ali su se rješavali na neki način. Kakva je današnja saradnja sa opštinskom upravom?
– Tačno. Rješavali smo probleme koji su na neki način zaostatak one ratne priče, ali mi smo bili zadovoljni i onoga momenta kada su prestale opstrukcije našeg rada. Međutim, sa dolaskom načelnika Miće Mićića, mi smo dobili načelnika koji je i naš načelnik, odnosno svih građana Bijeljine, ali imamo i SO Bijeljina koja je imala razumijevanja za naše, zaista skromne potrebe i zahtjeve. Moram da istaknem da sve što smo se dogovorili i što je obećano, to je i ispoštovano.
Naravno, postoje i planovi za budućnost. Šta se planira u narednim godinama?
Prije svega, nakon potpisivanja ugovora sa donatorima i izvođačima, na proljeće nastavljamo obnovu Salihbegović džamije i Krpić džamije. Salihbegović džamiju obnavljamo zahvaljujući našim Bijeljincima koji žive i rade u Austriji. Planiramo završiti temelj Janjica džamije na Pašinim baščama. Nekada su ta džamija i njen vakuf, dvorište, obuhvatali prostor gdje sa nalazi stari neboder i sve zgrade oko njega. Komunisti su je srušili u projektu urbanizacije Bijeljine, a napravljen je mesdžid, bez munare, na današnjoj lokaciji u lici Filipa Višnjića. Voljeli bismo i tu izgraditi munaru, a renoviraćemo i objekat na Salašu, koji je takođe vlasništvo Islamske zajednice, i koji bi trebalo staviti u funkciju. I naravno, očekujemo Zakon o restituciji, na osnovu koga bi Islamskoj zajednici, kao i drugim vjerskim zajednicama, trebalo da se vrate oduzeti objekti i zemljište.

Bijeljina, 19.12.07. E.M.