Do kada ćemo trpiti blaćenje časnih ljudi?

Do kada ćemo trpiti blaćenje časnih ljudi?

Piše: Alem Dedić

Bošnjaci u manjem bosanskohercegovačkom entitetu ponovo proživljavaju progone, te im se pripisuju epiteti “vehabije”, “islamisti”, “atentatori” i tako dalje.

Naime, jučer, 25. septembra, jedan banjalučki portal objavio je “saznanja” (čitaj izmišljotine) nekakvih obavještajnih službi kako je na Dodika, Vučića i Vulina planirano nekoliko atentata. Naravno, atentate su pripremali Bošnjaci, i to mahom oni koji žive u manjem bh. entitetu.

Tako su “obavještajci” optužili Bošnjake, njih “oko četrdesetak članova, smještenih u Janji”, da su, pazite sad, “dobro naoružani raznim vrstama oružja” pokušali izvršiti atentat na Dodika i Vulina u augustu 2019. godine. Osim ovoga, u konkretnom slučaju se navode tri imena za koje se tvrdi da su stanovnici Janje.

Savjet Mjesne zajednice  (MZ) Janja žestoko je osudio neistine o Janji i njenim stanovnicima. Argumentirano je Savjet pobio svaku tvrdnju iz, tobože, obavještajnih dokumenata.

Tako smo saznali da dvoje od troje spominjanih imena iz Janje uopće nisu stanovnici Janje. Treći, Azem Aletović predsjednik je Savjeta MZ Janja, uglednik i dugogodišnji aktivista u nevladinom sektoru. Čak je za svoj doprinos kulturi i humanitarnom radu 2015. godine dobio Srebrenu značku Bijeljine – grada kojeg, treba li podsjetiti, ne vodi Bošnjak.

Kakav je predsjednik Savjeta, takva je i zajednica. Predstavnici Evropske unije (EU) u BiH su Mjesnu zajednicu Janja proglasili najtolerantnijom mjesnom zajednicom u BiH, a “predstavnici Bošnjaka u Janji redovno održavaju sastanke sa prvim ljudima Policijske stanice (PS) u Janji, sve u cilju obezbijeđenja sigurnosti svih stanovnika Janje te mira i saradnje sa institucijama Republike Srpske”.

Dalje se u navodnom “dokumentu obavještajnih službi” spominje i pokušaj “atentata” na Aleksandra Vučića 2015. godine u Potočarima, a za taj pokušaj se optužuje Mehdin Jakubović, pripadnik Oružanih snaga i osnivač Udruženja “Prosvjetitelj”.

Kako su uspjeli povezati Mehdina Jakubovića i taj slučaj iz 2015. nikome osim autora tih laži nije jasno. Jakubović je bh. javnosti poznat kao humanista i čovjek posvećen prosperitetu i jačanju bh. društva. Osim toga, zar prošle godine mediji iz Srbije nisu, opet uz šaputanja nekakvih obavještajnih službi, lažno optužili Nihada Aličkovića za pomenuti događaj?

Čak su i čitatelji tog banjalučkog portala ismijali i prozreli laži “obavještajnih službi”. Tako možemo pročitati komentare “kako baš pred izbore priča o atentatima”, “kada ne pije vode priča o nacionalizmu, onda kao atentat”, da je “ista priča svake dvije godine”, da “u ovo više ni djeca ne vjeruju”.

Major Mehdin Jakubović bio je vojnik u ratu, a danas je oficir Oružanih snaga (OS) Bosne i Hercegovine.

Nikada nije šutio o svom iskustvu jer, kako u jednom intervjuu reče, “Ja na svom obrazu nemam mrlje, ni ratne ni postratne”.

Ono što, nažalost, autori ovih najjeftinijih izmišljotina nikada neće moći razumjeti jeste Jakubovićevo djelovanje koje bi se moglo objasniti kroz Kantovu izjavu “Dužnost prema samome sebi se sastoji u tome da čovjek očuva ljudsko dostojanstvo u vlastitoj ličnosti”.

Nešto u čemu su tvorci ovih gnusnih laži ipak u pravu jeste dio rečenice da je Mehdin Jakubović  “odabrao grupu sebi odanih”, ali na način da on decenijama unazad predano i odgovorno savjetuje omladinu da se trude i rade u interesu ovog društva poštujući sve različitosti, naročito pozivajući na odgovornost one iz svojih redova da kroz niz edukativnih, humanitarnih i drugih aktivnosti doprinesu stvaranju zdravijeg i naprednijeg društva te na taj način inspirišući omladinu da ne napušta ovu zemlju nego da svoj napredak ovdje traže kroz napredak svih građana ove zemlje.

U pokušaju da oblate ovog humanistu, autori za Jakubovića kažu da putuje po državi i svijetu šireći ideje radikalnog islama. Ostavljajući po strani koliko je sama sintagma “radikalni islam” pokazatelj njihovog elementarnog neznanja, i fokusirajući se na nepostojanje minimuma novinarske etike u smislu istraživanja i argumentovanog pisanja, navedimo samo nekoliko primjera Jakubovićevih namjera koje su transparentno objavljivane na brojnim portalima.

Putujući po zemlji i inostranstvu Jakubović, osim što je širio ideje pozitivnog razmišljanja, poštovanja i dijaloga, inspirirao je brojne akcije kao što su tone humanitarne pomoći dospjele u našu zemlju nakon poplava 2014. godine, stipendiranje školaraca i studenata, doniranje medicinske opreme i inventara bolnicama u Tuzli, Brčkom, Sanskom Mostu, Zvorniku, Prijedoru, Srebrenici…

Svrha nije objasniti kakav je čovjek Mehdin Jakubović – jer je to više nego jasno – niti pokazati svu malicioznost teksta o kome je ovdje riječ, već ukazati na potrebu jasnog razlikovanja istina od laži te da je nedopustivo bez ikakve odgovornosti i bez truna savjesti oblatiti čovjeka i smatrati da takvo društvo može prosperirati.

preporod.info