Sarajevo, 20. februar 2015. (MINA) – Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović danas je imamio džumu namaz i održao hutbu u džamiji u Bužimu.
MINA u cjelosti prenosi Hutbu Reisu-l-uleme:
-Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.
Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan. U Časnom Kur'anu su riječi Stvoritelja:
انما المؤمنون الذين اذا ذكر الله وجلت قلوبهم و اذا تليت عليهم اياته زادتهم ايمانا و علي ربهم يتوكلون. الذين يقيمون الصلوة و مما رزقنا هم ينفقون. اولئك هم مؤمنون حقا لهم درجات عند ربهم ومغفرة و رزق كريم.
Draga braćo.
Neka je na sve nas Allahov mir. Neka nas obaspu Njegova milost i blagoslov u ovom odabranom danu džume. Prisjetimo se da je u danu džume stvoren Adem, a.s., i da je u njemu poslat na Zemlju. Puno je još toga bilo u tome danu u dugoj historiji ljudskog roda.
Vjernicima je određeno da jedan dio ovoga dana odvoje za zajednički namaz i da poslušaju Allahov govor i govor Njegova miljenika. Danas se okupljamo u dobru i susrećemo se u dovi i samilosti.
Mi to danas činimo u glavnoj bužimskoj džamiji, u ovoj krasotici ovoga prekrasnog dijela naše domovine. Neka ovo mjesto bude i povod da se prisjetimo našega vjerovanja (imana), kojega stoljećima temeljimo na Kur'anu, a. š., i sunnetu plemenitog Poslanika, a.s., te na njegovu razumijevanju naših učitelja u vjeri, uleme kojoj iskazujemo poštovanje.
Vjerovanje (iman) jeste: očitovanje jezikom šehadeta لا اله الا الله محمد رسول الله, a onda njegovo ukorjenjivanje u srcu i duši. Šehadet je u srcu vjernika gdje god oni bili i pred kakvim se god iskušenjima nalazili. Upotpunjavanje imana čini se našim postupanjem, kada ono bude onako kako nam se nalaže u Božijem zakonu, Šerijatu. Iman se povećava činjenjem dobrih, a smanjuje činjenjem nevaljalih djela. On se snaži znanjem (ilumom), a slabi neznanjem (džehaletom). Uvjerenje se jača vjerom i radom uz Allahovu pomoć, kako Milostivi kaže:
و اذا ما انزلت سورة فمنهم من يقول ايكم زادته هذه ايمانا فاما الذين امنوا فزادتهم ايمانا و هم يستبشرون .
A kada bude objavljena neka sura, neki od njih govore: ”Kome će ova sura povećati vjerovanje? Što se tiče pravovjernika, njima će ova sura povećati vjerovanje i oni će se radovati“. (Al-Tawba,124)
انما المؤمنون الذين اذا ذكر الله وجلت قلوبهم و اذا تليت عليهم اياته زادتهم ايمانا و علي ربهم يتوكلون. الذين يقيمون الصلوة و مما رزقنا هم ينفقون. اولئك هم مؤمنون حقا لهم درجات عند ربهم ومغفرة و رزق كريم.
Zaista su vjernici samo oni kojima – kada se spomene Allah – srca zastrepe, a kada im se uče Božiji ajeti (znakovi), oni im povećavaju vjerovanje, pa se na Boga oslanjaju. Oni koji obavljaju namaz i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili. Takvi su uistinu vjernici (mu´mini). Oni imaju kod svog Gospodara položaje (deredže), i oprost i plemenite blagodati. (Al-Anfāl, 2-4)
Kako li je uzvišena naša vjera! Kako li je Plemenit naš Gospodar, Koji tako obilno nagrađuje! Iman se uvećava ispunjavanjem obaveza i sustezanjem od harama (zabranjenih djela). Tako se uvećavaju i naša snaga i otpornost na nedaće i iskušenja, na poteškoće koje nas prate u životu. Vjernik svojim predanim radom i pouzdanjem u Allaha, vjerovanjem u Božije određenje (kader) i u propisanu nafaku, s lahkoćom podnosi ovodunjalučka iskušenja! On strpljivo i hrabro dostiže stepen vjerovanja na kojem ima čvrsto povjerenje u Božiju odredbu i oslanjanje na Allaha u svakoj životnoj prilici, kada je strpljiv u iskušenju i zahvalan na nimetima.
Na drugoj strani stoji kibur, oholost, sušta suprotnost imanu, kao protuteža sili dobra u nama, čak i kada čovjek obavlja namaz i posti ramazan.
To je opsjena, koja usmjerava tamo gdje se traži oslonac mimo Allaha: u vlastitoj snazi, umišljenosti, egoizmu, nefsu… Vjernik se bori protiv oholosti u sebi i prezire oholost kod drugoga. Čuva se od nje, svim svojim umijećima.
Iman se ne osnažuje samo namazom i postom, već i stalnim trudom da se poboljšaju uvjeti života: sebi, svojoj porodici, bližnjima i rodbini, komšijama; da se pruži pomoć svakom insanu u stanju nužde, putniku namjerniku, muslimanu ili nemuslimanu.
Poslanik, a.s., podučava nas:
قال رسول الله صلي الله عليه و سلم – الايمان بضع و سبعون خصلة , افضلها قول لا اله الا الله و ادناها اماطة الاذي عن طريق
„Iman (vjerovanje) se sastoji od sedamdeset i više dijelova. Najbolji njegov dio je očitovanje da nema boga osim Allaha, a u iman (vjeru) se broji i sklanjanje s puta onoga što bi moglo zasmetati prolaznicima“.
U ovome hadisu je jasan poziv na akciju, na stalno činjenje dobra u ime Allaha Uzvišenog. Naša misija u životu jeste upravo to, draga braćo, da u svakom trenutku činimo ono što će donijeti dobro nama i zajednici u kojoj živimo. A to može biti i uklanjanje kamenčića s puta kojim ljudi hodaju.
Naš Poslanik, a.s., često je isticao važnost prihvatanja Božije odredbe, kao konačnog suda, u životnim iskušenjima.
Također je naglašavao i važnost upućivanja dove Allahu, dž. š. Tako se, uz trud koji dovu mora pratiti, stanje vjernika može promijeniti nabolje.
Često je ljudima upućivao kratke savjete, koji se mogu zapamtiti i nositi u životu. Ebu Hurejre prenosi:
قال رسول الله صلي الله عليه و سلم
اتق المحارم تكن اعبد الناس, و ارض مما قسم الله لك تكن اغني الناس, و احسن الي جارك تكن مؤمنا و احب للناس ما تحب لنفسك تكن مسلما, و لا تكثر الضحك فان كثرة الضحك تميت القلب .
“Čuvaj se Allahovih zabrana, bit ćeš najpobožniji! Budi zadovoljan onim što ti je Allah dodijelio, bit ćeš najbogatiji! Budi dobar prema komšiji, bit ćeš vjernik! Želi svakome ono što želiš sebi, bit ćeš musliman! Nemoj se mnogo smijati, jer prekomjerno smijanje umrtvljuje srce”. (Ahmed,Tirmizi)
Draga braćo.
Naš iman čini i uvjerenje da ćemo umrijeti onako kako smo živjeli, a biti proživljeni onako kako smo umirali, o čemu nas je obavijestio i Poslanik, a.s.:
قال رسول الله صلي الله عليه وسلم. كما تعيشون تموتون و كما تموتون تبعثون.
Allah će nam svima suditi i svako će dobiti po zasluzi. Njegova mjerila nisu kao naša. Zato se uputimo Njegovom Kur'anu, vagi prije konačne vage. Ako po njoj postupamo, možemo se nadati dobrom polaganju ispita i računa na Sudnjem danu.
Čuvajmo se tuđih hakova: zakidanja, ogovaranja, sumnjičenja, a pogotovo presuđivanja ljudima o njihovom imanu i islamu.
Glasoviti alim i sufija, Abdulkadir Džejlani, kome je i šejhul-islam Ibn Tejmije potvrdio ispravnost stavova i učenost, rekao je: „Tvrdimo da vjernik, ako i počini grijehe, velike i male, nije prestao biti vjernik, niti mu se može pripisati ćufur, nevjera. Čak ako bi ovaj svijet napustio i bez pokajanja (tevbe), a umro u vjeri (tevhidu) iskreno, vjerujući u jednog Boga i Njegove poslanike, njegov slučaj bit će vraćen Allahu, dž.š., da mu presudi. Ako bude htio, oprostit će mu, a ako bude htio, kaznit će ga. Neka niko ne stoji između Allaha Uzvišenog i Njegovih stvorenja. Allah nikoga nije obavijestio o sudbini svojih stvorenja“.
Draga braćo.
Zdrava zajednica je ona u kojoj vladaju red, poredak i sloga. U kojoj su muslimani oslonjeni jedni na druge i u kojoj se potpomažu. Ne može i nikada nije mogao jedan čovjek nositi teret svih ostalih. Ma koliko neko bio učen, njegova pamet nije dovoljna da riješi sve probleme u zajednici. Stoga, braćo, savjetujte se; u savjetovanju je rješenje za sve probleme, znane i neznane. Izbjegavajte isključivost, jer ona vodi u sukobe. Niko nije siguran u ono što tvrdi toliko da ne može sutra sam sebe demantirati.
Isključivost i pretjerivanje u vjeri izvode ljude iz vjere, kako je to kazao Poslanik, a.s., poput izbačene strijele iz luka. Nepravde, nasilje i zločini koji se čine prema muslimanima ne mogu biti opravdanje za nasilje prema nevinim ljudima. U ovim vremenima kušnji, glavno je sačuvati svoju dušu.
Ovo je veliki dan za ovu zajednicu muslimana u ovome dijelu naše domovine. Hrabrim ljudima ovoga kraja čestitam dan Općine Bužim. Sretan sam što sam ovdje danas, u ovome malom gradu velikog srca i tople duše. Ponosan sam na hrabrost koja je svima nama davala snagu u najtežoj Agresiji na našu domovinu. Taj podvig je potvrda istinske vjere naših časnih mladića, koju su nosili u sebi i ispoljavali je borbom za odbranu svoje vjere, časti i domovine. Danas, uputimo dove Allahu Uzvišenom za njih i nadajmo se da će biti naši zagovornici na Danu suda.
Neka Bužim uvijek ostane neosvojiva tvrđava za dušmane i grad otvorenih vrata za prijatelje.
Gospodaru naš!
Daj nam snagu da promijenimo svoje stanje i budemo dostojni nosioci Tvoga emaneta.
Daj mir našoj domovini i snagu i pouzdanje našem narodu.
Neka konac naših djela bude dobro za sve ljude.
Amin!