Hutba Reisu-l-uleme u novoizgrađenoj džamiji u Ljubljani

Hutba Reisu-l-uleme u novoizgrađenoj džamiji u Ljubljani

Hvaljen neka je Allah, Uzvišeni Gospodar svega znanog i neznanog, vidljivog i nevidljivog, dokučivog i nedokučivog.

Neka je blagoslovljen poslanik Muhammed, plemeniti i iskreni, i neka su blagoslovljeni njegova porodica i njegovi sljedbenici koji odvraćaše od zablude!

Allah je Onaj Koji je stvorio i izveo biljke i životinje iz vode. On je stvorio Adema i Havu i od njih izveo i nastanio na Zemlji ljudski rod, do roka određenog. On nas stalno iskušava, da bi se iskazalo ko će od nas bolje postupati. On je Onaj Koji je slao vjerovjesnike. Upute koje su donosili bile su vjerodostojne, bez sumnje u njih. Poslao je i Muhammeda, sina Abdullahova, da potvrdi objave i vjerovjesništva njegove braće vjerovjesnika od Adema, Idrisa, Nuha, Ibrahima, Musaa i Isaa (a.s), i svih drugih koje je slao, s njihovim suhufima i kitabima, poput Tevrata, Zebura i Indžila. On nam je poslao i Svoju posljednju Riječ, posljednji Zavjet pred Sudnji dan, u koji nema sumnje, časnu knjigu Kur'an. Nju dodiruju samo čisti i koja čisti ljudsko tijelo, srce i dušu od svih nečistoća, poroka i zla.

Molimo Božiji blagoslov za vjerovjesnike: za Ibrahima, a.s., i njegov porod, te za Muhammeda, a.s., i njegov porod, i za sve dobre ljude do Sudnjega dana. Zamolimo Ga u ovom odabranom danu našeg zajedništva: za ljubav i blagoslov u našim porodicama, za ljubav i slogu u našim džematima i našoj zajednici, za ljubav i poštovanje među različitim narodima, koji su svi braća i sestre od jedne majke i jednog oca, koji su stvoreni od zemnog praha i koji će se u prah pretvoriti nakon smrti.

Zamolimo Allaha da nas sačuva velikih kušnji u vjeri, porodici i imetku; da u našim srcima Iblis ne nastani mržnju i zavist prema braći i sestrama; da nam podari snage da činimo dobro među ljudima; da primi naša dobra djela i pokrije sramote. Pokajmo se za ono što smo zgriješili iz nemarnosti ili s namjerom prema Bogu i ljudima, donoseći istigfar i čineći kefaret.

Poštovana braćo i sestre.

Sa svakom poteškoćom dolazi i olakšanje, kao što za svako hairli djelo slijedi nagrada i Božije zadovoljstvo. Tako je zapisano u časnom Kur'anu. Danas i ovdje, u ovom veleljepnom zdanju Ljubljanske džamije, svjedočimo velikom djelu koje je rezultat velikog truda i odricanja muslimana u Sloveniji. Danas svjedočimo velikoj istini, sadržanoj u riječima uzvišenog Allaha: „I reci: Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i vjerovjesnik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti. (at-Tevba,105.) Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga (al-Zilzal, 7.), a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga“. (al-Zilzal, 8.)

Ova kur'anska istina je sami smisao ljudskog postojanja, naše borbe, truda i zalaganja, uspjeha, kušnji i padova, nagrade i kazne, od rođenja, pa sve do smrti. Moguće ju je vidjeti u svakom našem postupku, u našim namjerama…

Svako od nas svojom rukom zapisuje istinu o sebi. Svaka generacija ima svoja postignuća. To je Božiji naum: da ljudi svojim djelima govore o sebi. Za pojedinca postoji Božiji sud, a za narod sud historije. Tako nas uči časni Kur'an: „Taj narod je bio i nestao, kaže Allah; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili“.

Ova generacija muslimana je ispisala svoju stranicu, ovdje u ovom gradu, i ostavila povijesni trag o sebi, o vjeri i moralu, o dobru i ljubavi, o svom trudu i nadi u Božiju milost, o pripadnosti svom narodu i svojoj zajednici.

Vjera nas uči da tragamo za smislom; ona je most između dvaju svjetova: svijeta nade u Božiju milost i svijeta straha od ništavila i nihilizma. Graditi Allahovu kuću mogu oni koji vjeruju u Allaha i u Onaj svijet, koji namaz obavljaju i milostinju daju, podsjeća nas Kur'an.

Tamo gdje postoje hramovi (džamije, crkve i sinagoge) tamo postoji i svijest o ljudskoj odgovornosti, o ljudskom trajanju i solidarnosti. Hramovi griju srca ljudi, razgaljuju dušu, uzdižu je i nose iznad prizemnih poriva, sebičnosti i zla. Svaki hram je Božiji hram u kome se zaziva Njegovo ime, a on je u isti mah i kuća ljudi koji se sjedinjuju u jednu zajednicu, slaveći Boga, jedinog Gospodara svijeta, Stvoritelja svih ljudi. Od sada je ovo odabrano mjesto, mjesto u kojem će se namazom prizivati Allaha, jer: „džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome“. (al-Ğinn,18)

Draga braćo i sestre.

„Allah poziva u Kuću mira i upućuje Pravim putem koga hoće“, kaže se u jednom kur'anskom ajetu. Mir u svijetu je najdublji poziv svake religije, njen smisao i cilj. Svi su Božiji vjerovjesnici pozivali ljude miru, bratstvu i solidarnosti. Muslimani su Jerusalem nazivali Kućom mira; danas vidimo koliko su bili u pravu. Prisvajanje ovog grada uzrok je patnje ljudi u Palestini stotinama godina. Za nas je svaki mesdžid i svaka džamija, svaka crkva i svaka sinagoga zabranjeno, sveto mjesto (harem), u kome ne smije biti uznemiravanja i napada. Božiji hramovi treba da budu poštovani; to su mjesta duhovne okrepe i odmora. Prije samo dvadeset i pet godina svjedočili smo nemilosrdnom rušenju džamija i crkava u Bosni i Hercegovini. Bila je to moralna i duhovna tragedija Evrope. Uvijek kažemo da su to bile naše bosanske, evropske crkve i džamije, koje nismo znali cijeniti i zaštititi. Lekcije iz Bosne ne smijemo više nigdje ponavljati u Evropi i svijetu.

Zato nas bosanske muslimane raduje da je grad Ljubljana prepoznao u vama donosioce radosne vijesti, koji pozivaju u „Kuću mira“ sve one koji istinski za njim tragaju, među muslimanima, kršćanima i Jevrejima. Kao što je za Jevreje Hram u Jerusalemu bio znak slobode, tako su i za nas bosanske muslimane džamije znak slobode. Ne imati džamiju znači ne imati punu slobodu, ne imati znak i orijentir u prostoru. Džamija je mjesto duhovne slobode, mjesto gdje se otkriva dublji smisao života, gdje se čovjek slobodno i bez straha obraća Bogu, gdje se bez interesa čovjek obraća čovjeku. Naši preci su bili svjesni da bez džamije nisu u potpunosti slobodni ljudi. Podignuta džamija bila je znak njihove duhovne slobode, od vanjskog pritiska i prisile. Tamo gdje postoje hramovi, gdje stoje uspravno minareta i tornjevi, tamo stanuje sloboda.

Braćo i sestre.

Svijet u kome živimo nestalan je i promjenjiv. Ništa u našim životima nema trajnu zemaljsku vrijednost. Na ovom svijetu nema čvrstog oslonca za naše biće. Kur'an kaže da sve što je na zemlji iščezava, a tako je i sa cijelim kosmosom, osim s Božijim licem i Njegovom stranom. Bog je jedini trajni oslonac čovjeku, to jest Njegova riječ koja učvršćuje ljudsko biće i njegov identitet. Ako i postoji neki vid zemaljske sigurnosti na koji nam Allah skreće pažnju, to je porodica i zajednica muslimana, to su majka i otac, supruga i djeca, braća i sestre. Brinuti o porodici je onaj veliki dio vjere koji dolazi odmah nakon vjere u Boga. O tome nam govore sve svete knjige podjednako.

Sjetimo se i danas, dok obavljamo džuma-namaz, Božijeg blagoslova kojeg tražimo za Ibrahima, a.s., i njegovu porodicu, te Muhammeda, a.s., i njegovu porodicu. To bi nas trebalo potaknuti da razmišljamo o našoj porodici, o našoj brizi da je vodimo pravim putem, o duhovnim i moralnim vrijednostima vjere na kojima su svoje porodice podizali svi Božiji vjerovjesnici, od Adema do Muhammeda, a.s. Odgojiti svoje evlade kao čestite i moralne osobe, koje će služiti zajednici, najveći je uspjeh i najveća čast svakog roditelja. Naši roditelji, kao dobri pastiri, vodili su računa da nas pošalju u mekteb na vjersku i moralnu pouku i onda kada se na to nije gledalo blagonaklono. Danas je potreba za vjerskim odgojem još veća i još složenija. Sjetimo se riječi Allahovog vjerovjesnika Muhammeda, a.s., da samo dobri pastiri, oni koji su budni, mogu sačuvati svoje stado: „Svi ste vi pastiri, i svaki od vas će biti pitan za svoje stado“. Čuvati porodicu i brinuti o njoj je dio vjere i sunnet svih Allahovih vjerovjesnika.

„Svako se okreće prema svojoj kibli, kaže Kur'an, a vi se trudite da druge, čineći dobra djela, pretečete! Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati“ (el-Bekare, 148.). Za istinsko bratstvo među ljudima Bog ne zahtijeva da se izbrišu razlike među nama, braćom i sestrama. On zahtijeva dobro djelo od nas, bez obzira kojem pravcu pripadali. Najveće dobro djelo koje musliman može donijeti na ovaj svijet jeste, kako nas je savjetovao Vjerovjesnik, a.s., sigurnost ljudi, kada je rekao: „Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni ljudi“. Budite čestiti i vrijedni ljudi ma gdje živjeli. Unesite  radost u zajednicu u kojoj živite, tako ćete najbolje ispuniti oporuku (vasijjet) koju nam je ostavio naš voljeni pejgamber, Muhammed a.s.

Braćo i sestre.

Na kraju, želim vam još jednom čestitati na velikom postignuću, i kao džematu, i kao zajednici u cjelini, na čelu s imamima i muftijom Nedžad-ef. Grabusom. Neka vas Allah obraduje Svojom milošću i nagradom. Sada, kada ste se uselili u svoj dom, čuvajte ga i održavajte. Održavati džamiju, kao što i sami znate, znači posjećivati je sa svojom čeljadi, prijateljima i komšijama. Neka ova džamija bude otvoreno mjesto za sve ljude, mjesto u koje će rado dolaziti i iz njega sretni odlaziti. Zahvaljujem se i našoj braći iz države Katar, narodu i Emiru za njihovo dobročinstvo i bratsku pomoć, moleći dragog Allaha da ih obilato nagradi. Naša mala zajednica muslimana ne smije zaboraviti njihovo dobročinstvo koje su pokazali u Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji, pomažući nam u obnovi i izgradnji džamija u Rijeci i Ljubljani i zgrade Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. Zahvaljujem se i građanima ovoga lijepog i ponositog grada Ljubljane, na njihovoj podršci i razumijevanju. Ova džamija od sada pripada Islamskoj zajednici u Sloveniji i gradu Ljubljani, neka vam je sretno i hairli.

Neka se i ova naša hutba završi dovom koju upućujemo milostivom Allahu, moleći Ga za ustrajnost u dobru, bratstvo, solidarnost i slogu među ljudima.

Allahu Svemogući, osnaži nas u vjeri u kojoj je naš mir i sreća!

Pouči nas da samo Tebi služimo i da se na Tvoju pomoć oslanjamo!

Oplemeni nas dobrotom vjere i osnaži ljubavlju prema svim Tvojim stvorenjima!

Allahu Milostivi, smiluj nam se kada pogriješimo i obraduj nas kada dobro djelo učinimo!

Gospodaru naš, primi ovo djelo od nas čistim i učini ga svjedokom za nas a ne protiv nas!

Amin!