Neka nam Poslanik a.s. bude milost a ne iskušenje
Hvala Onome Koji je dostojan svake hvale i Koji hvalu obilno nagrađuje (لَئِن شَكَرْتُمْ لأَزِيدَنَّكُمْ – Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacjelo, još više dati..); neka su salavat i spas na Muhammeda a.s., na koga salavate donose i Allah Uzvišeni i Njegovi meleki!
Poštovana braćo!
Uzvišeni Allah nas je obdario sa mnogim blagodatima kojima, kako i On sam kaže, nema broja i kraja:
وَإِنْ تَعُدُّوا نِعْمَةَ اللَّهِ لَا تُحْصُوهَا
– A ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali.
Međutim, vrlo je važno znati da je blagodat zaista blagodat samo onda kada se prema njoj odnosimo onako kako je naš Gospodar zadovoljan. U suprotnom slučaju blagodat može postati iskušenje, pa i neka vrsta tereta i kazne. Primjera radi, zdravlje je istinska blagodat sve dok smo svjesni toga i sve dok svoje zdravlje koristimo za dobrobit i napredak nas, naše porodice i zajednice. Čim prestanemo cijeniti svoje zdravlje i čim ga počnemo svjesno ugrožavati i urušavati, ono više nije blagodat nego iskušenje. Čist zrak, pitka voda, sloboda, razum…, sve su to blagodati, ukoliko se prema njima odnosimo i koristimo ih na lijep i dozvoljen način. Pokušamo li ih zloupotrijebiti, sve ove blagodati automatski postaju iskušenja. Konačno, nisu li imetak i djeca dvije blagodati koje čovjek ponajviše voli i brani? Ipak, Kur'an o njima govori i na slijedeći način:
وَاعْلَمُواْ أَنَّمَا أَمْوَالُكُمْ وَأَوْلاَدُكُمْ فِتْنَةٌ وَأَنَّ اللّهَ عِندَهُ أَجْرٌ عَظِيمٌ
”i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.” (El-Enfal, 28).
Da budem precizniji, Kur'an na mnogo mjesta o djeci i imetku govori kao o blagodatima. Međutim, navedeni ajet nas želi podsjetiti da se blagodat mora koristiti na najljepši način. Ukoliko u svoju djecu ne usadimo lijep odgoj i ne poučimo ih vjeri i dobru, i ukoliko svoj imetak shvatimo svojim glavnim ciljem kojem težimo a ne sredstvom da sebi olakšamo život, tada će i djeca i imetak biti veliko iskušenje po nas.
Vratimo se blagodatima. Sve one su na određeni način ograničene i koriste manjem ili većem broju ljudi. Jedna blagodat je općenita i korist je i radost cijelom čovječanstvu. To je poslanička misija Muhammeda a.s., kao što i Kur'an veli:
وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلاَّ رَحْمَةً لِلْعَالَمِينَ
– A tebe smo (Muhammede) poslali samo kao milost svjetovima.
Dakle, dolazak Muhammeda a.s., njegov život i poruka koju je dostavio je univerzalna blagodat svakom čovjeku, u svakom vremenu, do Kijametskog dana. Može li, onda, i ova velika i univerzalna blagodat postati iskušenje? Naravno. Svakoj blagodati, pa i poruci Muhammeda a.s., moramo dati istinsko pravo i značaj da bi ona imala svoj smisao.
Prema tome, pitanje o kome bi valjalo razmisliti jeste da li blagodat Muhammeda a.s., shvatamo i cijenimo na pravi način!?
Međutim, da bismo to i uspjeli, neophodno je da poznajemo našeg Poslanika a.s., njegov životni put, njegov moral i način ophođenja sa ljudima. A poznajemo li?
Znamo li da je Muhammed a.s., odrastao kao siroče, bez toplog roditeljskog krila i ljubavi? Vjerovatno znamo, ali trebamo znati i to da je cijelo njegovo djetinjstvo obilježio lijep odgoj, poslušnost, skromnost, uvažavanje starijih… Možda i najosjetljivija dob ljudskog života, period mladosti, kod njega je obilježen potpunom čestitošću. Nikada se nije odavao porocima i poštovao je svačije pravo do te mjere da ga je zalutala i u grijehu ogrezla Mekka nazvala El-Emin – Povjerljivi. Jedino njemu su bezuvjetno vjerovali i jedino njemu su na čuvanje ostavljali svoje najdragocjenije stvari, znajući da im tu ništa neće faliti.
Znamo li da su ga isti ti koji su mu toliko vjerovali, kada ih je počeo pozivati u istinu, uzeli za najvećeg neprijatelja i leđa mu okrenuli, te ga, na kraju, i protjerali iz Mekke? On se zbog toga nikada nije svetio. Naprotiv, uporno ih je pozivao i, konačno, kada se kao pobjednik vratio u Mekku i kada je imao mogućnost da ih kazni, on im je oprostio.
Znamo li da nikada nije težio raskoši i ovosvjetskim dobrima, a nudili su mu sve to: i imetak, i žene i vlast, samo da odustane od svoje misije? Naprotiv, živio je skromno, često mu porodica nije imala šta jesti a u kući mu se mjesecima ne bi naložila vatra.
Znamo li da nikada nije pravio nikakvu razliku među ljudima, osim po stepenu vjere? Jednaku pažnju je poklanjao i na isti način razgovarao sa siromasima i bogatašima, vladarima i običnim ljudima, velikanima i robovima.
Znamo li da je izuzetno poštovao starije ljude i uvažavao i cijenio djecu? Iskustvo i mišljenje starijih je jako uvažavao a sa djecom se često igrao i vjeri ih podučavao. Odgajao je i svoju djecu i to tako da nigdje, ni u jednoj knjizi ili hadisu, nije zabilježeno da je, ophodeći se sa djecom, omladinom ili starijim ljudima, koristio silu ili povisivao ton svoga glasa.
Znamo li da u ratovima u kojima je učestvovao, nikada nije dozvolio da se muče ili ubijaju žene, djeca i stariji ljudi? Prema zarobljenicima se odnosio na najljepši način a ratu je pristupio samo onda kada je bio napadnut.
Znamo li da se Muhammed a.s., nikada nije ljutio radi sebe? Ljutio se jeste ali samo onda kada je bio prekršen neki Allahov propis ili kada je bilo ugroženo pravo nekog čovjeka. Tako su mu poskakale žile na vratu i oblilo ga crvenilo od ljutnje kada je čuo da jedan imam bihuzuri ljude tako što im odulji klanjanje namaza u džematu.
Znamo li da je uvijek nastojao olakšati ljudima i obveseliti ih? Radio je svakodnevne kućanske poslove, učestvovao je u izgradnji džamije i svim drugim akcijama u svojoj zajednici. Bio je pastir. Bio je trgovac. Bio je imam. Bio je učitelj. Sve to je obavljao na najljepši mogući način pa je i u naraštajima koji dolaze nakon njega ostao upamćen kao najbolji i najmoralniji čovjek.
Kao takav, on je milost i nama, ali samo onda ako ga budemo slijedili i njegovu životnu praksu kod sebe usavršavali. To nam i sam Kur'an poručuje:
قُلْ إِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللَّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللَّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ
– Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!
Braćo!
Nije dovoljno samo nositi muslimansko ime i poticati iz muslimanske porodice kako bismo ostvarili istinski smisao svoga života. Nije dovoljno hvaliti se time kako smo muslimani i kako slijedimo vjeru Muhammeda a.s., a to u svakodnevnom životu gotovo ničim potvrđivati. Onaj ko radi tako, rizikuje da mu Muhammed a.s., ne bude milost nego iskušenje.
Zato, u danima mjeseca rebi'u-l-evvela, u kojima se i rodio i na ahiret preselio naš Poslanik a.s., i u kojima se organizuju brojni programi u znak sjećanja na njega, nastojmo naučiti što više o njemu i njegovom životu. Obavežimo svoju djecu da čitaju i uče o Muhammedu a.s., i nastojmo da sve ono što naučimo, primijenimo u praksi.
„Odgajajte svoju djecu da imaju sljedeća tri svojstva: da vole vašeg Poslanika, da vole njegovu porodicu i da znaju učiti Kur'an.”, stoji u jednom hadisu.
Neka nam naš Poslanik a.s., bude uzor, milost i blagodat a nipošto iskušenje, AMIN!
10.januar 2014.g. / 9.rebi'u-l-evvel 1435.h.g.
Čaršijska džamija u Prozoru
Hatib: Safet ef. Pozder