STRPLJIVI NA PUTU ISTINE I PRAVDE

STRPLJIVI NA PUTU ISTINE I PRAVDE

Izvještava: Emir Musli…

Oko dvije stotine bivših logoraša, u srijedu 1. aprila na poljoprivrednom dobru u selu Batković pored Bijeljine, obilježili su 23 godine od osnivanja zloglasnog logora Batković kroz koji je u periodu 1992-1995 prošlo oko 3.000 ljudi, Bošnjaka i Hrvata iz svih krajeva BiH. Savez logoraša BiH ne dozvoljava da se zaboravi strašna istina o ovom logoru, ali i ostalih nekoliko stotina logora širom BiH. Logor Batković prvi je osnovani i posljednji zatvoreni logor u BiH. U Okružnom sudu u Bijeljini, za ratne zločine u ovom logoru u toku je suđenje optuženima Đoki Pajiću, Petru Dmitrovići, Đorđu Krstiću i Ljubiši Mišiću, ali, zahvaljujući tužiocu Nebojši Jovanoviću, ovo suđenje prije liči na cirkus nego na sudski proces.

bt2
Jedan od hangara

Organizator obilježavanja mučne i tužne prvoaprilske godišnjice bilo je Udruženje logoraša Bijeljina i Janja uz podršku Saveza logoraša BiH i udruženja logoraša iz Brčko Distrikta, Sanskog Mosta, Prijedora, Bratunca, Srebrenice, Vlasenice. Govorili su Mehmed Đezić, predsjednik udruženja logoraša Bijeljina i Janja, Jusuf Trbić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture Preporod Bijeljina i Janja, Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH, političari Senad Bratić i Samir Baćevac, te u ime Muftijstva tuzlanskog Osman-ef. Kavazović, brat reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića i bivši logoraš. Prisutni su bili predstavnici Islamske zajednice, predstavnici društvenog i kulturnog života bošnjačke zajednice u Semberiji i tek poneki predstavnik medija, uglavnom iz FBiH.

bt18
Mehmed Đezić

Istina i pravda za žrtve torture

„Po svjedočenjima preživjelih logoraša broj ubijenih je oko osamdeset. Logoraši su korišteni kao živi zid na ratnim linijama, a za zločine u Batkoviću nije još uvijek donesena nijedna presuda. Sudski proces koji se u bijeljinskom tužilaštvu vodi za četiri osobe liči na farsu, a optuženi se brane sa slobode. Pozivaju se svjedoci koji nisu bili u logoru u vremenu kada su pojedini optuženi komandovali logorom. Zločin nad logorašima u ratu, nastavljeni su i danas, samo u drugom obliku. Naime, logoraši koji su pokrenuli tužbe za naknadu nematerijalne štete dobijaju odbijenice zbog zastare, a istovremeno i ogromne sudske troškove koji se kreću od 2.000 do 5.000 maraka. Većina logoraša nema ni osnovna sredstva za život, a diskriminacija se nastavlja jer još uvijek nije usvojen Zakon o žrtvama torture,“ kazao je bolnu istinu Mehmed Đezić, predsjednik Udruženja logoraša Bijeljina i Janja.
Prema nezvaničnim, ali pouzdanim podacima, u logoru Batković tokom 1992-1995 život je izgubilo oko 80 logoraša, a preživjeli su izdržali nezapamćenu torturu, mučenje i ponižavanje. Do danas, odgovorni za kreiranje i izvršenje ovog zločina nisu odgovarali pred zakonom, a za prava i satisfakciju porodica ubijenih, kao ni za preživjele logoraše, u našoj zemlji još uvijek nema zakona, nema odštete za preživljene torture, prisilni rad. Nema zadovoljenja pravde. Krivi smo svi, a najviše oni koji mogu, a ne čine ništa da se ove činjenice promijene.

bt20
Jusuf Trbić

Oslobodioci slave ubijanje civila

Prisutnima u nekadašnjem logoru obratio se i publicista Jusuf Trbić, autor nekoliko knjiga koje jezikom svjedočenja i činjenica govore o zločinima na području opštine Bijeljina. I sam je početkom aprila bio priveden u zgradu bijeljinskog Kriznog štaba, bio pretučen i samim čudom ostao živ. Govorio je Trbić o onima koji falsifikuju prošlost i još uvijek bahato slave zločine.
„Boračka organizacija i četnici ponovo su obilježili nekakav dan odbrane i oslobođenja Bijeljine. Možete zamisliti kakve su bitange oni koji slave ubijanje civila, žena i djece i lažu kako je to bilo oslobađanje. Od koga su to oni oslobađali Bijeljinu? Ako su je oslobodili tih aprilskih dana zašto su nastavili da je „oslobađaju“ na isti način sve do kraja 1995. godine? Zašto su pobili tolike ljude, žene, djecu, zašto su protjerali toliki narod, zašto su napunili ove hangare u kojima su se događale nezamislive strahote? Ipak, preživjeli ste i hvala vam što ste došli. Za nas ovdje to mnogo znači. Vidite i sami da mediji u RS i posebno ovdje u Bijeljini, skoro da ignorišu ovakve skupove jer nas ovi skupovi podsjećaju na činjencu da su koncentracioni logori, u kolektivnom pamćenju, vezani najviše za nacizam. Logori su u nacističko doba bili fabrike smrti i takvi logori su preslikani u velikosrpskom fašističkom projektu. Svi logori u Hrvatskoj, Bosni i Srbiji su bili dio jedinstvenog sistema, sa jedinstvenom komandom. I ovaj logora ovdje formirala je JNA i za prvog komandanta postavila Petra Dmitrovića koji je bio zamjenik komandanta bijeljinske kasarne. O tome neće niko da govori, a na suđenju o Batkoviću govori se o sabirnom centru, što znači da su tu dovođeni ljudi koji su negdje zarobljeni, da budu tu dok ne odu na neko drugo mjesto. A šta se ovdje dešavalo, to znate vi najbolje. Zato vam još jednom zahvaljujem što ste došli. Nemojte dozvoliti da se vaše patnje i sve ono što se nama svima događalo zaboravi. Ako mi zaboravimo, mi koji smo bili tu i koji smo, manje ili više, žrtve velikosrpskog fašističkog projekta, biće kao da se ništa nije dogodilo i oni koji su pobijeni u ime tog projekta, biće kao da ih mi svojim zaboravom ponovo ubijamo. Dođite i sljedeće godine i svih ovih godina sve dok se ne izborimo da ovdje bude i spomen-ploča i spomenik i da istina o Batkoviću uđe i u memoriju onih koji su rat i pokrenuli. Njihov identitet nisu samo Nikola Tesla i Miloš Crnjanski. Njihov identitet su i koncentracioni logori i ubijanja i masovni zločini i to treba da se zapamti,“ kazao je Jusuf Trbić.

bt21
Jasmin Mešković

Šejtansko klupko politike

Dok se šejtansko klupko politike razmota, ako to ikad bude, ovi časni ljudi koji su izdržali najgore što čovjek može izdržati, ne daju da zaborav prekrije zločine. Ne daju da njihova tragedija, da stradanje nedužnih bude dio političkih kompromisa i trgovine istinom.
„Neki govore da mi treba da prestanemo sa ovim što radimo. Na žalost, to je loša pruka koju nam neki pokušavaju slati. Vjerovatno priželjkuju da se zlo koje se desilo Bosni i Hercegovini u periodu 1992-1995 opet nekad u budućnosti ponovi. Logoraši su istorija Bosne i Hercegovine, svjedoci zločina, torture, mučenja, silovanja, ubijanja nedužnih ljudi. Od aprila pa do novembra nema sedmice u kojoj minimalno dva dana nismo angažovani na obilježavanju mjesta zločina. Ova Bosna i Hercegovina je, na žalost, uzorana grobnicama i lokacijama bivših logora. Gdje smo mi danas? Pričamo jedni drugima o tome šta smo doživjeli. Onih koji trebaju da slušaju, takvih danas vrlo malo ima. Onih koji trebaju da uče da se zlo ne ponovi i takvih je, na žalost, danas ovdje malo. Moramo krenuti od sebe i što više pozivati omladinu da slušaju i da uče, ne sa ciljem da mrze, jer je naša BiH mala da bismo se toliko mrzili. Svjesni smo da se od prošlosti ne može živjeti, ali isto tako, svjesni smo da vlast u BiH mora više učiniti kad je u pitanju zaštita i podrška žrtvama torture,“ istaknuo je pred okupljenima Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH.

bt27
Osman-ef. Kavazović

Hrabri i dostojanstveni ljudi

Logoraši u Batkoviću vođeni su na prisilni rad na semberskim poljima ili na ratnim linijama gdje su, kao živi štit, mnogi izgubili svoje živote. Preživjelima koji su se 1. aprila 2015. godine okupili na mjestu svog stradanja obratio se i Osman-ef. Kavazović. U vrijeme agresije na BiH, hadži Osman-ef. Kavazović je bio imam u Brezovom Polju, odakle je zajedno sa svojim džematlijama odveden u logor.
“Svu surovost i bestijalnost agresije na Bosnu i Hercegovinu osjetili ste na svojim plećima. Vi najbolje znate šta znači riječ sloboda. Zato, budite oprezni jer oprez je naš imperativ. Pamtite i ne zaboravite. Sjećanje na prošlost, briga o sadašnjosti i budućnosti uslov su i garancija opstanka. Budite strpljivi, istrajni i bdijte nad svojim pravima jer vam je to obaveza radi sebe i generacija koje dolaze. Na putu istine i pravde imate punu podršku Islamske zajednice,” kazao je Osman-ef. Kavazović jučer u Batkoviću, prenoseći riječi i selame muftije tuzlanskog Vahid-ef. Fazlovića te nastavio osvrnuvši se na dane zatočeništva:
„Zahvalan sam vam svima na datoj prilici da kažem nekoliko riječi o danima koje sam proveo u ovom logoru sa hrabrim, dostojanstvenim i časnim ljudima. Da su upravnici i stražari ovog logora imali koliko trunku ljudskosti, zatražili bi da se ovaj logor zatvori, ali oni su svi, u manjoj ili većoj mjeri, učestvovali u zločinima. Kroz prinudni rad logoraša ova su polja natopljena krvlju, znojem i suzama. U maju prošle godine Allah, dž.š., je dao da se ova polja potope. Biblijska i Kur`anska kazivanja govore da ovakva i slična mjesta nisu sretna mjesta. Da ne mogu i neće biti sretna mjesta. Ona kroz povjest ostaju pusta. Neka se vrši volja Božija. Amin. Sretan sam i ponosan što gotovo svi logoraši koje poznajem, nakon izlaska iz logora, stavili su se na stranu odbrane domovine, slobode, vjere, časti, ponosa i dostojanstva. Bez obzira na sva zlostavljanja, nisu posegnuli za osvetom i danas uzdignuta čela ponosno hode na sve četiri strane svijeta. U logoru smo bili žrtve torture, a na žalost, danas smo žrtve sistema. Živjeli smo u nadi da ćemo dočekati slobodu i dočekali smo je. Danas živimo u nadi da ćemo dočekati Zakon o pravima logoraša. Istrajte na ovom putu.“

DSCN7211
Bivši logoraši i vojska BiH – Mirno i dostojanstveno

Mirno i dostojanstveno

Mirno i dostojanstveno, Savez logoraša BiH i delegacije više udruženja logoraša sa područja manjeg bh. entiteta položile su vijence i cvijeće na ulaznim vratima u hangare mučenja i smrti. Prvi put ove godine, uprava poljoprivrednog dobra dozvolila je da se otvore vrata hangara u kojima su bili smješteni logoraši, a također prvi put, obilježavanju godišnjice prisustvovao je i počasni vod Oružanih snaga BiH.
Izgovoreni su govori, još jednom izrečeni statistički podaci, ali šta će se dalje dogoditi, kada će se dogoditi i da li će se išta dogoditi da pravda pomogne istini, da istina nadjača laž? Može li i hoće li put ka pomirenju ići lavirintima zaborava ili će se već jednom sakupiti činjenice i svjedoci, pokrenuti organizacije i advokati, podnijeti krivične prijave i podignuti optužnice koje će zločince dovesti pred lice pravde? Hoće li žrtve torture dobiti podršku i zaštitu vlasti ove naše države? Toliko bi moralo da se uradi i samo tako će sjećanje na prošlo vrijeme olakšati tegobu sadašnjosti i biti put u ljudskiju budućnost. Samo tada, kada pravda presudi između istine i laži.