Završni proglas Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka

Završni proglas Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka

U Dohi, glavnom gradu Katara, od 7. do 9. decembra 2013. godine, održana je sjednica Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka (International Union for Muslim Scholars – El-Ittihad el-‘alemi li ‘ulemail-muslimin). Unija je osnovana 2004. godine i do 2011. godine njeno sjedište je bilo u Dablinu (Irska), da bi potom bilo premješteno je u Dohu, glavni grad države Katar. Zahvaljujući ideji srednjeg puta (el-vesatijja) u tumačenju islama, njegovih učenja i propisa, koji ne dopušta bilo kakav ekstremizam ili pretjerivanje ali istovremeno ne dozvoljava ni labilan i neutemeljen pristup islamu, Unija je do sada okupila više desetina hiljada članova (alima), koji dolaze iz gotovo svih zemalja svijeta. U radu Vijeća povjerenika (Medžlis el-umena’) učestvovao je i dr. hafiz Safvet Halilović, član Vijeća povjerenika i profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici.

Vijeće je raspravljalo o brojnim pitanjima, tražeći put prevazilaženja mnogih teškoća i problema koji bremene islamski svijet. Predsjednik Unije, uvaženi šejh prof. dr. Jusuf el-Karadavi, pozvao je muslimanske učenjake da aktivno sudjeluju u trasiranju puta muslimanskim narodima iz kojih potiču, čime će služiti očuvanju njihovog islamskog identiteta, jedinstva i trajnih vrijednosti. On je poručio: “Muslimanska ulema je dužna da se suprotstavi svim zavjerama kojima se zajednica izlaže a koje imaju za cilj da se onemoguće legitimna nastojanja naroda u preporodu, slobodi i dostojanstvu. Istinska ulema nikada ne smije biti na strani silnika i zulumćara! Naprotiv, ulema je dužna da objašnjava istinu, otklanja nejasnoće i koriguje pogrešna shvaćanja kod običnog svijeta,” naglasio je šejh El-Karadavi. Na završetku sastanka koji je trajao tri dana, Vijeće povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka donijelo je Završni proglas (El-Bejan el-hitami), čiji prijevod na bosanskom jeziku prezentujemo našoj javnosti.

U vezi s Palestinom

Raspravljuajući o stanjuj u Palestini, članovi Unije naglasili su da palestinsko pitanje, iako u sjenci uzastopnih promjena u arapsko-islamskoj zoni, koje neposredno utječu na palestinsko pitanje i njegovo prisustvo na ljestvici svjetskih zbivanja, uvijek ostaje najvažnije i primarno pitanje njenog zanimanja, da treba biti u vrhu problema u dvama svjetovima, arapskome i islamskom.

U vezi sa zemljama Arapskog proljeća

Tokom sjednice razgovaral se I o stanju u zemljama Arapskog proljeća. Unija primjećuje da je više nego očito da se nastavljaju zavjere protiv zemalja Arapskog proljeća, uz vanjsku podršku s Istoka i Zapada, kako bi se osujetili plodovi revolucija i kako bi se te zemlje ponovo vratile u ruke tirana i pokvarenjaka. Posve su jasni i obim tih zavjera i materijalna, informativna i ekonomska podrška, uz blagoslov nekih arapskih vlada, a ponekad, nažalost, direktno sudjelovanje, na štetu najviših interesa zajednice u području osamostaljenja i stabilnosti, te legitimnih nastojanja naroda na putu slobode, dostojanstva i društvene pravičnosti.

Stanje u Egiptu

Unija smatra da je rješenje problema povratak zakonitosti i štićenje tekovina egipatskog naroda iz njegove slavne revolucije, koju je izveo 25. januara 2011. godine. Također, Unija odbija i sve oblike diskriminacije i polarizacije među pripadnicima jednistvenoga egipatskog naroda, obznanjuje osudu svih oblika ugrožavanja i gušenja sloboda i zabrane mirovnih demonstracija koje se pojavlju povodom krvavih prevrata, koji za posljedicu imaju bezpravno ubijanje, hapšenje bez krivice i pritvore bez razloga, kao i slične vrste nasilja i sile.  Unija insistira na slobodi naroda da bira svoje vođstvo i predstavnike, u skladu s pretpostavkama demokratske prakse i ustavnih načela koje je svijet upoznao. Unija naglašava potrebu da se te pretpostavke private kao ono najbolje što donosi savremeno doba, uz punu zaštitu i odbranu izbornih rezultata koji se trebaju shvatiti kao dogovor i vjerodajnica u društvu. U tom svjetlu, Unija ističe slijedeće,

O sirijskim prilikama

Raspravljajući po stanju u Siriji članovi Unije su osudli stradanje izolovanje sirijskod naroda,  posebno grozni zločin upotrebe hemijskog oružja u napadima čije su žrtve većinom bile žene i djeca. Također, Unija je ovom prilokom uputila poziv svim humanitarnim društvima i preduzetnicimia, koji raspolažu materijalnim dobrima, da nesretni narod izbavljaju plaćanjem zekata, finansiranjem medicinske i humanitarne pomoći, uz podnošenje troškova za liječenje, obrazovanje i druge oblike aktivnosti, posebno zbog toga što hiljade, bolje reći, stotine hiljada pripadnika toga plemenitog naroda, žive između izbjeglištva unutar svoje zemlje i traženja ubježišta u nekim susjednim zemljama. Šta više, ima ih koji, na veliku žalost, žive u grobnicama i emigracionim kampovima.

O iračkim prilikama

Tokom sjednice članovi Unije su se dotakli i stanja u Iraku. Tom prilikom, upućen je poziv Unija poziva iračkom narodu da se okrene jedinstvu. Od iračke vlade zahtijeva da zabrani ugnjetačke politike i ekonomiju protiv raznih grupacija iračkog naroda. Takođere, upozorava na opasnost od sektaških sukoba kroz koji će neke strane vatru upaliti svojim neodgovornim ponašanjem prema nekim pripadnicima iračkog naroda.

Situacija u Tunisu

Unija prati i raspravlja o razvoju zbivanja koja govore o teškoćama viđenim u trazicijskom razdoblju u Tunisu nakon slavne revolucije, zbog velikih razmjera zatečenih nereda i apsolutizma, zbog teškoća u odgovoru na izazove, zbog udovoljavanja ambicijama i željama stanovnika prikraćenih i marginalizovanih krajeva, s jedne strane, te zbog planova i želja kontrarevolucije i njenog nastojanja da ta osjećanja iskoristi u svrhe osujećivanja prijelaznog razdoblja, koje bi se, vjerovatno, okončalo obznanjivanjem novog ustava i legitimnih predsjedničkih izbora, koji bi bili početak razdoblja stabilnosti i izgradnje.

Libijska situacija

Unija smatra da se i libijska revolucija izlaže velikoj zavjeri kontrarevolucije, ali vođene stredstvima koja se, možda, razlikuju od prakse viđene uz druge revolucije.

Sve islamske i patriotske strane Unija poziva na jedinstvo i očuvanje ciljeva revolucije. Poziva na poštovanje nepovrjedivosti libijske krvi i distanciranje od svakog oblika osvete i svođenja računa. Unija poziva da se pitanja pravednosti i osvete onima koji su činili zločine protiv libijskog naroda ostavlja zvaničnim krugovima koje će narod slobodno i nepristrasno izabrati.

Stanje u Jemenu

Sinove jemenskog naroda, zajedno s pripadnicima stranaka i usmjerenja koja skreću s puta revolucije jedinstva, Unija jasno upozorava da za uske lokalne i stranačke interese žrtvuju najviše interese Jemena.

Kod arapskih i islamskih zemalja, posebno kod zemalja Zaljevskog savjeta za saradnju, Unija insistira da Jemen pomognu finansijski i ekonomski, kako bi uspješno prebrodio tranzicijsko razdoblje, a žitelji doveli zemlju do izbora koji bi je uveli u razdoblje pune stabilizacije, zakonitosti i ustavnosti.

U vezi s Libanom

Unija od libanske vlade zahtijeva da odustane od politike ravnodušnosti, da udovolji zahtjevima muslimana i izbjeglicama Sirijcima pruža humanitarnu, socijalnu, zdravstvenu i pedagošku pomoć. Unija zahtijeva da se Vlada obračuna s klanom koji kriminalističke skupine u Siriji otvoreno pomaže u opremi, ljudstvu i oružju, kako bi s Libana skinula ljagu.

Pored zemalja Arapskog proljeća razgoavarlo se i o stanju u drugim muslimanskim zemljema u svijetu. Tako je Unije izrazila da uviđa i cijeni napore koje čini sudanska vlada u stabilizovanju bezbjednosti i mira u zonama sukoba, pogotovo u Darfuru.

Kada je riječ o situaciji o Somaliji, Unija dragocijenim smatra pozitivne rezultate napora uloženih oko somalskoga državnog primirja, koji su doveli do uspostavljanja centralne vlade s dobijenom podrškom većine poltičkih i društvenih snaga, vlade koja unaprjeđuje bezbjednosnu situaciju i pod svoju kontrolu vraća neke krajeve i oblasti što dugi niz godina nisu bili pod njenom kontrolom.

Unija naglašava svoje odbijanje strane okupacije islamskih zemalja kao što su Afganistan i Irak. Postojanje stranih okupacionih snaga u tim bratskim zemljama uvalilo je ljude i zemlju u zavađenost i razaranje koji prijete njihovoj budućnosti i pripremaju ih za dijeljenje na međusobno zavađene državice. Unija poziva međunarodnu zajednicu da u svjetlu rezolucija Ujedinjenih nacija, u skladu sa stavom muslimanskoga kašmirskog naroda, riješi problem Kašmira, utoliko prije što je kašmirski problem predmet spora dviju nuklearnih sila, Pakistana i Indije.

Unija ponavlja i ustrajava na svojim zahtjevima upućenim vladi Bangladeša da islamski legitimitet te bratske zemlje štiti davanjem slobode svim islamskim vođstvima i liderima opozicije koji su nepravedno i lažno optuženi za navodno počinjenje ratnog zločina prilikom oslobađanja Bangladeša. Također, zemlje islamskog svijeta koje još nisu priznale državu Kosovo, Unija poziva da s priznavanjem požure kako bi ta država dobila svoje punopravno članstvo u Ujedinjenim nacijama.

U vezi s muslimanskim manjinama

Članovi Unije razgovarali su i o muslimasnkim manjinama u svijetu kao i zadovoljenju njihovi prava. Poželjno je istaknuti da muslimanska manjina u Indiji brojem premašuje 200.000.000 (dvije stotine miliona) ljudi, a to je najveća muslimanska populacija, nakon one u Indoneziji. Otuda Unija od indijske vlade zahtijeva štićenje prava tih njenih državljana i sprječavanje aktivnosti hinduskih ekstremističkih organizacija koje nastoje muslimane marginalizovati izazivajući frakcijske nemire, od kojih je posljednji bio u pokrajini Muzafer Nagar i okolnim krajevima, a koji su doveli do iseljavanja oko 100.000 muslimana, pljačkanja njihove imovine, zarobljavanja muslimanki i spaljivanja nedužnih žrtava.

Unija poziva kinesku vladu da pruži punu zaštitu žiteljima oblasti Istočni Turkmenistan (Sinkjang), budući das su oni državljanji Kine. Unija opozorava da se ti žitelji ne kažnjavaju i ne uskraćuju im se prava. Unija poziva kinesku vladu da razmotri probleme stanovnika te oblasti koji se tiču nezaposlenosti, siromaštva i pružanja socijalne zaštite i osiguranja.

Unija prati ono čemu se izlaže oblast Arakan u Mjanmaru (Burma). Prati ubijanje, paljenje stotina sela, stalne napade uz pomoć lokalnih policijskih snaga i masovno protjerivanje muslimanske manjine Ruhinga koja je starosjedilačka na svojoj zemlji. Uniju iznenađuje uloga vlade Mjanmara u nemiješanju. Štaviše, vidi je kako u kolektivnom istrjebljenju aktivno sudjeluje putem policijskih snaga koje uvijek stoje na strani budističke većine.

Unija prarti razvoj događanja vezanih uz položaj muslimanske manjine u Angoli i pritiske i nevolje kojima se izlažu pripadnici te manjine. Prati rušenje džamija i zabranu muslimanima da obavljaju svoje vjerske dužnosti. Zato Unija zahtijeva od angolske vlade da otkloni nasilje nad tim muslimanima i da razmotri mjere koje krše njihova prava, opominjući opasnošću od upadanja u građanski rat i frakcijske borbe.

Stav Unije o ismijavanju i omalovažavanju vjera

Unija ističe da je ismijavanje i omalovažavanje bilo koje vjere po islamu neprihvatljivo i sramotno, da ih odbacuje zdrav razum i urođeni ljudski osjećaj, jer se na ismijavanju i omalovažavanju bilo koje vjere zasnivaju osjećaji mržnje i smutnje koji pale vatru ratova, od kakvih ljudi zaziru i ne žele ih, a ako buknu, teško ih je ugasiti. To ne može biti pretpostavka nikakve slobode umjetnosti i izraza, već je to pretpostavka ljage, uznemiravanja i klevetanja, a to niko ne treba odobravati.

Stoga Unija poziva sve razumne i razborite ljude cijelog svijeta da donesu Povelju časti o nehuljenju svetinja, ili o nevrijeđanju vjerskih osjećanja, da donesu jedan svesvjetski kodeks – koji bi iznijele Ujedinjene nacije – o zabrani ismijavanja i omalovažavanja vjera i njihovih svetinja. To je ono čemu teži Svjetska unija muslimanskih učenjaka.

O općoj reformi

Svjetska unija muslimanskih učenjaka smatra da je jedna od njenih velikih zadaća korigovanje misaonih i djelatnih devijacija u islamskom svijetu, uz ulaganje maksimalnog napora i svih sredstava u širenju središnjosti (al-wasatiyya), umjerenosti, zdrave svijesti i ispravnog razumijevanja islamskog vjerozakona. Iz toga proizlazi pridržavanje vjerozakonskih načela i odredbi, uz okupljanje muslimana oko njih, jednako vladara i potčinjenih, muškaraca i žena, te isticanje pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, na razini pojedinca, kolektiva, naroda i države.

Unija poziva u sveobuhvatno izmirenje

Unija iznova poziva ka oživljavanju sveobuhvatnog izmirenja među svim faktorima ljudske zajednice, na razini vlada i naroda, učenjaka i da'ija, ustanova i organizacija, nacionalnih i etničkih pokreta, na osnovama garantovanja prava, poštivanja duha sloboda, proširenja baze participiranja, pridržavanja mirovnog plana riječju i djelom, utemeljenja načela pravednosti, hitnog izvršavanja presuda nezavisnog sudstva, potvrđivanja neprikosnovenosti zakona i nezavisnog suđenja, ukidanja prijekih sudova, hitnog oslobađanja nepravedno uhapšenih, olakšavanja povratka prognanih državljana, afirmisanja uloge učenjaka u reformisanju zajednice i pozivanju k Allahu i pridržavanja vjerskih i patriotskih načela zajednice, odbrane zajednice uz poštovanje njene uloge i presijecanje puta onima koji na nju iz zasjede stalno motre.

Unija pozdravlja nesebičan trud koji neke arapske i islamske zemlje ulažu u postizanju pomirenja među svim skupinama koje rade u službi islamske misli, posebno onima koje su određeni niz godina slijedile metod surovosti i promjena putem sile, nakon čega su se okrenule vladavini prava, vratile se koncepciji islamske središnjosti (al-wasatiyya al-islamiyya) koju Unija trasira i u nju poziva. U tom kontekstu Unija podvlači potrebu da se požuri s oslobađanjem preostalih političkih zatvorenika u svim islamskim zemljama i vraćanjem svih u djelatan život i aktivnost mirovnog pozivanja, radi iskorištavanja njihovih potencijala i iskustava u štićenju mladića muslimana od padanja u kandže onih koji pozivaju u pretjerivanje, nasilje i tekfir (proglašavanje ljudi nevjernicima).

Najzad, Unija obznanjuje čvrstinu svoje odluke da upućuje Ummet, koriguje njegova poimanja, usmjerava ga ka željenome civilizacijskom preporodu, poduhvatajući se donošenja jednog zbira odluka koje se tiču stalnog organizovanja naučnih skupova, seminara i štampanja naučnih i kulturoloških biltena, čiji zadatak će biti iznošenje svih tretiranih problema na islamsko poprište, da ih javnosti objavi u skladu s utvrđenim načelima i u saglasnosti sa svojim strateškim planom.

Unija obznanjuje da je jedan od najvažnjih njenih ciljeva aktivno sudjelovanje u mirovnim nagodbama. Zato je spremna pružiti sav trud i iskustva u stvarenju mira.

Unija s velikim žaljenjem bilježi izostanak nekih njenih članova Vijeća povjerenika u radu Sastanka zbog hapšenja ili zabrane putovanja. Uzvišenog Allaha moli da od njih otkloni sve smetnje i vrati im slobodu, kako bi sudjelovali na slijedećem zasjedanju.

Na kraju, Unija koristi priliku da izrazi svoju istinsku zahvalnost i uputi dovu za dobro Katara, njegovog naroda, emira i vlade. Unija podvlači svoju zahvalnost koju je njen Predsjednik izrazio emiru šejhu Hamed ibn Halifi al-Thaniju, za njegovu saglasnost da Doha bude sjedište Unije, te eminenciji šejhu Temimu ibn Hamedu za njegovo plemenito štićenje Unije i ugošćavanje sudionika na sastanku Vijeća povjerenika, kao i na lijepom prijemu i gostoprimstvu. Unija moli Uzvišenog Allaha da Katar i njegovo vođstvo čuva u miru, sigurnosti, stabilnosti i spremnosti da rade za dobro.

I reci : „Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici …“.

S arapskog jezika preveli:

dr. Mehmed Kico i dr. Safvet Halilović

(obrada Rijaset.ba)